Lubenica je bogata magnezijem, kalijem, kalcijem, cinkom, željezom, bakrom, kobaltom, jodom, vitaminima C, A, skupine B i folnom kiselinom. Dinja sadrži kalij, kalcij, natrij, magnezij, sumpor, željezo, jod, vitamine A, C, E i skupine B. Hranjive tvari bolje se apsorbiraju kada se voće konzumira odvojeno, pa dinju i lubenicu ne bi trebalo miješati.
Važno je kontrolirati veličinu porcija lubenice i dinje. Porcija od 300 do 500 grama dnevno neće uzrokovati prejedanje i neće naškoditi zdravlju gastrointestinalnog trakta. Preporučljivo je jesti lubenicu i dinju u prvoj polovici dana. To će pomoći izbjeći večernji porast razine šećera u krvi i poremećaje spavanja.
Tko treba biti na oprezu?
Umjerene količine lubenice ne predstavljaju ozbiljan zdravstveni rizik za većinu ljudi, ali neki bi trebali biti oprezni.
Na prvom mjestu, to su dijabetičari. Lubenica je voće s prirodnim sadržajem šećera. Osobe s dijabetesom moraju unaprijed planirati unos tih ugljikohidrata u svoj dnevni jelovnik. Lubenicu je bolje konzumirati cijelu nego kao sok, jer se cijeđenjem uklanjaju vlakna, pa tijelo lakše apsorbira šećer. To može povećati rizik od skoka glukoze.
Također, neki mogu razviti simptome alergijske reakcije, poput osipa, oteklina i otežanog disanja, nakon što pojedu lubenicu. Ako se to dogodi, osobi je potrebna liječnička pomoć jer alergijska reakcija ponekad može dovesti do anafilaksije, što je stanje opasno po život.
Kad jedu dinju, na oprezu moraju biti dijabetičari i pacijenti koji uzimaju beta-blokatore, lijekove za bolesti srca. Naime, dinja osigurava oko 10 posto dnevnih potreba za kalijem, a beta-blokatori mogu uzrokovati porast razine kalija. Ljudi koji koriste beta-blokatore trebali bi umjereno konzumirati dinju, jer visoke razine kalija mogu dovesti do oštećenja bubrega.
Također, svatko tko ima problema s bubrezima trebao bi se posavjetovati s liječnikom prije nego što poveća unos hrane bogate kalijem, kao što je dinja.
