Lepa Lukić je rame uz rame s mlađim kolegama nastupala kad god je z to imala priliku, učestvovala je u rijaliti programima, a i dalje snima emisije, pa čak i one zahtijevne, koje traju po šest ili osam sati.
Ne bih u žiri
Iako je na sceni više od pedeset godina, ona je uvijek puna energije i kolege je cijene. Pjevačica je rado došla na Ilidžanski festival i prisjetila se svojih početaka i dana kada je pjevala na istoj sceni. Ona se osvrnula na rijaliti, ali i prokomentarisala da li je dobijala poziv da bude u žiriju „Zvezda Granda“.
Koja je prva asocijacija na „Ilidžanski festival“?
-Mene podsjeća na mladost. Tada je bilo važno pojaviti se i otpjevati na ovom festival. Uvijek smo se lijepo družili, i drago mi je što su me organizatori pozvali i ove godine.
Pamtite li prvi nastup na „Ilidžanskom festivalu“?
-To je bilo 1969.godine i ja dobijem nagradu publike. Meni je to bila bitna stvar jer sam bila mlada. Toma Zdravković tada dobije nagradu žirija. Ja mu kažem, tebe je izglasalo pet ljudi, a mene publika, ovo je bitnija nagrada. Naravno, to je bila šala.
Da li biste se odazvali pozivu da budete u žiriju nekog pjevačkog takmičenja?
-Ja se nikada ne bih tukla zbog toga. Ne treba meni da sada pravim karijeru, pa da pravim gluposti i svađam se sa kolegiicama da bi se pisalo i pričalo o meni. Kakav mi je to prestiž da budem u žiriju Granda. Ma to je njihova stvar što su se tamo svađali, te ko će bude, ko neće.
Pisalo se da ste odbili poziv Saše Popovića da budete dio žirija “Zvezda Granda”?
-Kada je u pitanju sjedenje, mogu da sjedim više nego mnoge mlade pjevačice. Međutim, meni je bio problem to što sam nekoliko puta godišnje morala da idem u Kanadu zbog boravka, da se javljam tamo u policiju. Zbog toga bih odsustvovala, a to ne bi bilo to. To je jedini razlog zašto mene nema u žiriju.
Družite li se sa Zoricom Brunclik?
-Ma ne družim se s njom, čujemo se telefonom. Volim je strašno, ali nemamo vremena da se družimo. Kad da se družimo, ljudi ne znaju gdje će prije, imaju djecu, porodicu. Jedino kad se vidimo na nekom snimanju, tad se ispričamo.
Kako njegujete mladolik izgled?
-E, pa ja mislim da izgledam i mlađe od 50 godina. Ništa nisam radila na sebi, samo se njegujem, radim na sebi. Koleginice mi kažu: „Ti se uopšte ne mijenjaš.“ Pa šta ću ja što je tako, one bi voljele da se ja promijenim.
Jeste li nekad u karijeri osjetili ljubomoru?
-Jesam, ali zbog pjesama, ne zbog izgleda. Doduše, ne znam, nijedna kolegica mi nije rekla da je ljubomorna što lijepo izgledam, a možda je bilo i toga. Mene su kolege uglavnom voljele.
Koja je vaša najskuplja pjesma, uz koju ste dobijali najviše bakšiša?
-Šta god da pjevam, ja dobijam bakšiš. Ali to samo u inostranstvu, ovde ne pevam za bakšiš.
I kako trošite novac?
-Na garderobu, putovanja, šminku… Pomažem četvoročlanu familiju, bratanca i njegovu djecu, njih školujem. Ja mogu da nemam, ali za njih mora da bude.
Ulazak i izlazak
Mnogi su vas pitali zašto ste ulazili u rijaliti?
-Meni je sve uvijek bilo uredno plaćeno. Ovi anonimni možda imaju problema sa ugovorom, ali afirmisani i priznati pjevači nikada nemaju problem da sklope dogovor i naplate lijepo svoje učešće u rijalitiju. Kaže mi jedna pjevačica, da ne zna šta da radi po pitanju ulaska u rijaliti, a ja joj lijepo objasnim da treba da se uđe sa velikim imenom i tako i izađe. Ja sam ušla kao Lepa i izašla kao Lepa, u tome je poenta. Neće niko očekivati od nas priznatih pjevača da glumimo starlete.
Gledate li rijalitije danas?
-Gledam, zanima me da pogledam, pa neću samo da sjedim u kući kao ćuk! Pitaju me ljudi što ulazim tamo. Pa sigurno da ću da uđem za 20.000 eura za mjesec dana, svako bi ušao da je na mom mjestu. Samo što njima neće da plate toliko.
U rijalitiju ste redovno čupali uši Milutinu Radosavljeviću Miliju. Da li ste tako i privatno nekom muškarcu „čupali uši“?
-Kome da čupam uši, pa nisam ja gilipter! Ja sam nježna žena. Ono u rijalitiju je štos.
Nudili su mi brakove, kuće…
A da li su pokušali da vas osvoje bogataši?
-Nudili su mi brak dva čovjeka koji su bili u Njemačkoj, naši ljudi. Nudili su mi da prestanem da pjevam i da budem samo sa njima, da mi prepišu kuću i obezbijede me unaprijed. Nisam to prihvatila, prije bih se objesila nego to prihvatila. Tada, a ni sada ne mogu bez pjesme, ma kakvi. Ona mi je sve, i dijete i muž i majka i otac i brat. Ništa ne može pjesmu da mi zamijeni.
