Vujčić ističe da je najveći poticaj za osnivanje ove zajednice bila dugogodišnja ljubav prema atmosferskim procesima.
Dobrovoljni rad
- Jedan od razloga jeste i želja da i naša država ima svoju zajednicu lovaca na oluje, posebno jer druge države već odavno imaju takve zajednice, a neke, poput Hrvatske, i više njih - kaže Vujčić.
Sladić dodaje da najviše vole noćne oluje, jer su kadrovi tada impresivniji i munje dolaze od punog izražaja.
- Nije nam teško ni cijelu noć ostati budnima da bismo uživali u oluji – kaže Sladić.
Da nije riječ o bezazlenom hobiju, dokaz su i opasne situacije u koje su dolazili. Kristijan je dva puta svjedočio bliskom udaru munje. Na samo 200 metara od njega munja je udarila u drvo.
Jaka grmljavina
- Padala je kiša skoro cijeli dan, nije bilo grmljavine. Navečer sam, vraćajući se kući s fakulteta, htio napraviti fotografiju pljuska, koji je tada ojačao... Tada je zasvijetlilo, blicnulo! U prvoj sekundi pitao sam se kako moj fotoaparat odjednom ima tako jak blic, a onda sam čuo jaku grmljavinu. Razlog tome je sporije kretanje zvuka od svjetlosti. Grom je udario u drvo na suprotnoj strani ceste, a meni je bilo krivo što to nisam zabilježio fotoaparatom - istakao je Vujčić.
Imaju i jednu članicu
Kristijan ističe da zajednica ima mnogo dopisnika i 20 članova. Neki su članovi aktivniji lovci na oluje od drugih.
- Za sada imamo i jedinu članicu, Sabinu Hodžić, koja je prateći rad zajednice i objave na našoj Facebook stranici, zavoljela nepogode. Broj članova, na našu radost, iz mjeseca u mjesec sve je veći. Naši članovi su i iz Federacije BiH i iz Republike Srpske - kazao je Vujčić.