Prva zemlja koju je posjetio u karijeri svjetskog putnika bila je Turska, a posljednja Šri Lanka. Na novi put oko svijeta nije siguran da će ponovo krenuti.
Na njegovom putu posebno se ističe putovanje u Avganistan.
"Afganistan je na mene ostavio osobit dojam zato što je to bila prva takva zemlja, govorili su i 'najopasnija zemlja na svijetu' koju sam posjetio, prva zemlja u kojoj sam na terenu vidio da ono što se govori u zapadnim medijima baš i nije posve točno. Tamo sam progledao po pitanju zapadne propagande, ali sam i shvatio da su ti ljudi karakterom predivni, blage naravi, dobri. Jako su me se dojmili", ističe on.
Iličić je u intervjuu govorio i o planovima za budućnost, svojoj knjizi, ali i gdje bi se preselio da mora.
NN: Obišli ste sve zemlje i završili svoj put oko svijeta. Kakav je osjećaj jedan biti od rijetkih kojima je to uspjelo?
ILIČIĆ: Volim izazove, a ovo je bio jako veliki izazov. Jako sam sretan što sam ostvario svoj cilj. Ponosan sam na sebe i osjećam se posve ispunjeno.
NN: Vaša posljednja destinacija bila je Šri Lanka. Slučajno ili ne?
ILIČIĆ: Slučajno. Posljednja destinacija je trebalo da bude Island, ali su se stvari poremetile jer nisam mogao dobiti vizu za Turkmenistan punih godinu i pol, pa sam morao mijenjati sve planove. Ali Šri Lanka jest bila jedna od posljednjih destinacija na mojem popisu. Prvo sam putovao u manje razvikane, manje turističke zemlje, pa sam destinacije poput Maldiva ili Šri Lanke ostavio za kraj. Obje destinacije su me se jako pozitivno dojmile, možda ih nisam trebao baš tako gurnuti na kraj.
NN: Kažu da put od hiljadu milja počinje prvim korakom. Gdje je bio Vaš prvi korak, odnosno koja je prva zemlja koju ste posjetili?
ILIČIĆ: U mojoj karijeri svjetskog putnika to bi svakako bila Turska, odnosno početak bih tu stavio u Istanbul i prvo putovanje s bratom kad sam imao 16 godina. No, naravno, nije to bila doista prva zemlja koju sam posjetio: kao dijete sam s roditeljima išao u okolne države u šoping, i nešto malo po Europi. Putovanje u Istanbul pamtim kao prvo egzotičnije putovanje koje mi je probudilo želju da odem puno dalje.
NN: Nije bilo uvijek jednostavno putovati. Mali ste ocijenili kao najopasniju zemlju. Zašto?
ILIČIĆ: Sjever Malija je prepun krijumčara i stvarno zadnjeg ljudskog šljama. To su ljudi koji će vas ubiti da ne trepnu. Tu se vrti novac od trgovine drogom, ljudima, čime god. Bilo je to jedno od najtežih iskustava kroz koja sam prošao.
NN: Materijal koji ste snimili u toj zemlji nikada niste objavili. Hoće li ugledati svjetlo dana u budućnosti?
ILIČIĆ: Uvjeren sam da jednom hoću, a imam i puno materijala i iz nekih drugih država koje sam posjetio, a koje nisam tako intenzivno popratio na društvenim mrežama - primjerice Pakistan. Nisu bile prilike, nisam imao vremena ili nešto treće. Svakako ću to objavljivati. Jedino ne znam kada, jer sam u ovome času u sasvim nekim drugim poslovima.
NN: Ako je Mali najopasnija, koja od posjećenih zemalja je najdraža?
ILIČIĆ: Tajland i Venecuela se bore za prvo mjesto.
NN: Pošto Vas dugo pratim, znam da ste sakupljali novac za nekoliko porodica iz Avganistana kako bi se spasili. Da li ste u kontaktu s njima, kako su?
ILIČIĆ: Ostali smo u kontaktu, Halima je isto iselila u Australiju, kao i svojedobno Noor. Noora sam čak i posjetio osobno kad sam se spremao za dugo putovanje Oceanijom. Tada sam stekao dojam da se baš nije najbolje snašao u novoj sredini, odnosno jako mu je teško palo što mora raditi teške fizičke poslove unatoč svome obrazovanju i nakon što je živio prilično dobro i ugodno u Afganistanu prije nego što su ga osvojili talibani. Prilagodba mu je išla sporije, kasnije je vozio i taksi. Jako je predan tome da njegova djeca imaju bolji život i zato je ipak stisnuo zube i radi.
Halima je karakterom poduzetnija osoba, vjerujem da će se bolje tamo snaći. Ona je u Afganistanu vodila svoj restoran, ali i bila jako angažirana kao odvjetnica i zagovornica ženskih prava. Važno je da su se ljudi izvukli i da su živi. Halima je imala stvarno težak put iz Afganistana, preko Irana do Australije. Sada je sve lakše.
NN: Avganistan je na vas ostavio poseban utisak. Šta je posebno u toj zemlji?
ILIČIĆ: Afganistan je na mene ostavio osobit dojam zato što je to bila prva takva zemlja, govorili su i "najopasnija zemlja na svijetu" koju sam posjetio, prva zemlja u kojoj sam na terenu vidio da ono što se govori u zapadnim medijima baš i nije posve točno. Tamo sam progledao po pitanju zapadne propagande, ali sam i shvatio da su ti ljudi karakterom predivni, blage naravi, dobri. Jako su me se dojmili. Očekivao sam neke teške stvari, golemu opasnost, ali mi je zapravo bilo dobro, bila je to posljednja godina prije potpunog preuzimanja vlasti od strane talibana. Imao sam priliku upoznati divne ljude. Sama zemlja nudi brojne prirodne ljepote, a posvuda su i tragovi jedne jako velike povijesti. Afganistan me je jako iznenadio, nije bio nimalo ono što sam očekivao. Oduševio sam se, zaljubio u njega i rado mu se vraćam. Bio sam kasnije i u Jemenu i u Siriji, državama koje su na mene ostavile jednako snažan dojam, ali Afganistan je kao prva ljubav, to uvijek pamtiš.
NN: Kakva su Vaša iskustva, ali i mišljenja o talibanima?
ILIČIĆ: Bio sam jedan od prvih travel bloggera koji je ušao u Afganistan nakon što su ga osvojili talibani. Silno sam htio vidjeti kako sada izgleda država koju sam toliko zavolio. Očekivao sam da ću odmah na aerodromu vidjeti žene u burkama, ako će uopće biti žena. Ta prva godina njihove vladavine je još bila donekle neposložena i nevina, bilo je talibana koji su pokazivali jedno ljudsko, gotovo djetinjasto lice, koji su silno željeli da se o njima lijepo priča. Zvali su me na čaj, bio sam zbunjen time. Moji su prijatelji otišli zbog njih, a sad ovi ljudi s jedne strane mašu tim strojnicama i zovu te na čaj. Odazvao sam se, smatrao sam da nemam baš nekog velikog izbora, prilagodio sam se situaciji. Lijepo smo se i slikali, a ja sam to onda i objavio. Bilo je to malo kontroverzno zbog svega što se događalo godinu prije, zbog toga što smo skupljali novce i spašavali moje prijatelje. Ali smatram da tada kad sam stigao među talibane nisam baš mogao tjerati neku svoju politiku. Samo sam bio jako zbunjen i na trenutke mi se činilo da su to sve neka djeca koja ne znaju što rade. Ta prva njihova godina je još bila donekle podnošljiva, nisu još postojale jake restrikcije prema ženama, još je bilo žena i na aerodromu i po Kabulu koje su mogle normalno hodati, studirati, raditi... To se u međuvremenu promijenilo. Tvrda linija talibana je preuzela zemlju i žene praktično nestaju iz društva, nitko nema pojma kud će to otići. Nove generacije u Afganistanu će morati same raditi na tome da olabave tu cijelu stvar.
Trebat će godine da se Afganistan promijeni. Ovi talibani koji su sada na vlasti svakako nisu baš neka dobra priča.
NN: Od rijetkih ste koji su digli glas za Palestinu. Bole vas prizori koje gledamo. Kada ste bili u Palestini?
ILIČIĆ: Prošle godine sam posjetio Palestinu. Već tada sam kritizirao način kako se ponašaju prema njima. Palestinci praktički i na Zapadnoj obali žive u jednom velikom zatvoru, kamo god žele poći moraju tražiti dozvole, u Hebronu sam vidio kako su im ulice natkrivene mrežama kako ih Židovi koji stanuju iznad ne bi gađali smećem, kamenjem i slično. Bio sam šokiran kako se postupalo prema njima, šokiran tom surovošću, neprekidnim pretresima, nadzorom. Totalna okupacija. Nasilje rađa nasilje, što se kasnije i pokazalo.
Osudio sam napad na koncertu i sve što je napravio Hamas, ali isto tako sam osudio prekomjernu, genocidnu odmazdu u Gazi. Učinio sam to među prvima, a slijedili su na kraju mnogi, sve do UN.
NN: Kada bi trebalo da izaberemo jedno putovanje za cijeli život, koju zemlju bismo morali posjetiti?
ILIČIĆ: Mene je kao čovjeka promijenilo iskustvo Afganistana, ali kad promatram svoje putnike koje vodim preko Nomadik Travel agencije, čini mi se da to mjesto preuzima Venecuela, a Tajland je moja prva ljubav pa je to zapravo borba između te tri države.
NN: Da trebate, gdje biste se Vi preselili?
ILIČIĆ: U Tajland, konkretno u glavni grad Bangkok. Ne prođe godina da ga ne posjetim, često u Tajlandu budem i po mjesec dana. Jako mi odgovara njihova hrana, uređeni kaos grada, izvrsna povezanost s ostalim državama jugoistočne Azije. Bangkok je pri vrhu omiljenih destinacija mnogih digitalnih nomada.
NN: U objavi ste naveli da se otvara novo poglavlje. Koji su planovi za budućnost? Novi put oko svijeta ili…?
ILIČIĆ: Razvijat ću se dalje i od travel bloggera možda postati i putopisac, reporter kako god hoćete. Radit ću dokumentarce i ići ciljano na neka mjesta, posjetiti neke festivale i zbivanja. Putovat ću i dalje, ali malo drukčije. Nisam siguran da ću opet proputovati cijeli svijet, iako nikad ne reci nikad. Putovanja će mi i dalje biti u fokusu i moja prva prava ljubav, ali to nije jedino čime ću se baviti u životu. Razvio sam i neke druge biznise. Uz to bih htio proširiti obitelj, a to će svakako biti jedno sasvim novo i neistraženo poglavlje života.
NN: I za kraj, objavili ste knjigu "Jedan san, tisuću priča". Je li uspjelo sve stati između korica?
ILIČIĆ: Nije! Da sam pisao o svih 197 država i svemu što se događalo oko njih i između tih putovanja, napisao bih knjigu od tisuću stranica. U ovoj sam knjizi dao presjek nekih najvažnijih putovanja koja su me oblikovala u čovjeka kakav sam danas. Objasnio sam kako je sve počelo, što stoji iza te moje želje da proputujem svijet, a objasnio sam i kako sam se uspio financirati, kako sam općenito uspio napraviti to što sam napravio. Puno je priča iza priča, proširenih kadrova da se tako izrazim, u odnosu na ono što su ljudi pratili na društvenim mrežama, a vjerujem da će mnoge iznenaditi ali i dobro zabaviti sve ono što je bilo prije nego što sam se pojavio na nebu travel bloggera. Ja sam nekad bio sasvim drukčiji čovjek. Rubna bitanga. Lijepo je vidjeti kako putovanja mijenjaju čovjeka. O svemu sam detaljno pisao.
