Semir Salihović doselio se iz Tuzle u Sarajevo prije tri godine. Posljednjih godinu i po dana radi za privatnu kompaniju čije je sjedište u Njemačkoj. Primoran je na rad od kuće, ali to mu nije donijelo finansijske probleme.
"Zahvalan sam što nemam posljedice i što ne osjetim na svom privatnom budžetu posljedice, što ništa apsolutno ne kasni od strane mojih poslodavaca. Niti kasni državi ono što njoj pripada, niti meni što meni pripada", priča nam Semir.
I pripadnost porodici koju nije vidio više od dva i po mjeseca nedostaje Semiru. Iako je Tuzla udaljena samo 120 kilometara, naš sagovornik ne želi ugroziti ni sebe niti svoje bližnje.
"Strpit ću se i oni će se strpiti. Nećemo se mi manje voljeti. Neće ništa od te ljubavi nastradati u ovom periodu. Mislim da će čak biti i bolja i jača kad sve prođe i da ćemo se još jače zagrliti kad se opet vidimo", ističe.
Kada završi sa poslovnim obavezama, dosadu u doba korone Semir pretvara u lično zadovoljstvo uz poruku: Life is better when you are laughing, koja mu je pred očima i pomaže mu da prebrodi dane kada je bitno ostati mentalno jak. Sve to dijeli sa prijateljima širom svijeta putem Skypea koje je u prošlosti upoznao kroz aktivizam. Jer, kako kaže, društvo je previše bombardovano brojkama pandemije – i mora tražiti relaksiranje.
Salahudin Khalid iz Sirije stigao je u glavni grad BiH prije pet godina. Prije pola godine zasnovao je porodicu, oženio je Bosanku. Roditelji su mu u Njemačkoj, dok deset članova uže porodice se nalazi u Siriji i jedini pristup njima ima kroz društvene mreže.
"Nažalost kod njih nema dosta mreža i ne rade kako treba, zato što je tamo rat. Tako da pričamo kada ima struje i kad ima mreže. Ovdje je i moj brat u Sarajevu on živi sam. A ja živim sad sa mojom hanumom", kaže Salahudin.
Telefoni u rukama i mnogih građana na ulicama. Nekima su društvene mreže od velike pomoći, dok drugi upozoravaju na štetne posljedice zbog prevelikog "konzumiranja" tehnologije:
"Jako mi pomaže. Ne znam šta bismo bez mreže. Skypea, Vibera, Messnegera. Mama je onokolški pacijent, izbjegavamo susrete s njom. Samo do vrata. A ne vidim je. Nisam je mjesec dana vidjela, samo preko mreže. Užas!"
"Koristim koliko je potrebno zbog tih socijalnih kontakata. Pomažu. Korisne su u svakom slučaju"
"Stalno smo djecu odvraćali od tih stavri. Nemojte igrice, nemojte tablete, telefone. Danas imamo taj problem koji će vjerovatno danas-sutra eskalirati i napraviti velike probleme. Struka će pokazati, da li ćemo ima probleme možda za vid"
"Svi su se nekako udaljili ja ne znam šta je ovo. Teško je doći do bilo koga"
Dok je teško doći do bilo koga, i naći razonodu u vrijeme kada više ništa nije isto kao prije, poruke na led ekranima i dalje pozivaju na oprez. Sa koronom ili bez nje život mora ići dalje.
