Riječ je o prilično kontroverznoj metodi koja izaziva brojne debate. To je zapravo i logično jer je prilično nevjerojatno uopće pomisliti da dijete stavite u krevetić i pustite da plače dok ne zaspi. To može trajati satima, ali njen autor smatra da je korisna.
Što je metoda isplakivanja (engl. cry it out)?
Metodu je 1980. osmislio dr. Marc Weissbluth, autor knjige Healthy Sleep Habits, Happy Child koji tvrdi da se njome zapravo uči dojenče kako da se samo umiri i riješi negativnih navika uspavljivanja poput nošenja. Kako pojašnjava, ideja je da roditelji ostave bebu u krevetiću i puste je da plače, osim u slučaju da je gladna, žedna ili joj treba promijeniti pelenu.
Ova se metoda razlikuje od Ferberove metode. Riječ je također o metodi isplakivanja (CIO). Razlika je u tome što Weissbluth potiče da roditelji ne interveniraju, dok Ferber savjetuje vremenski određene provjere djeteta. Svake večeri potrebno je produljivati period između kojeg provjeravate dijete, dok na koncu to nećete više morati uopće činiti.
Prema Weissbluthu, vrijeme za početi s treninzima je u dobi od šest mjeseci uz obavezno prethodno savjetovanje s pedijatrom. Kaže da je dijete potrebno spustiti u krevetić što je ranije moguće i nekoliko minuta provesti s njim. Onda slijedi teži dio, odnosno napuštanje sobe. Roditelji ne bi smjeli ući u sobu u kojoj je dijete čak ni ako ono plače. Prema uvjerenju ovog liječnika, beba će se tako na kraju naučiti sama uspavati, prenosi Index.hr.
Weissbluth napominje da je ključ uspješnosti dosljednost i pridržavanje pravila. U tom slučaju bi se trebala pokazati učinkovitom već nakon četiri dana.
Ova metoda nije za svako dijete, niti za svakog roditelja. Ako mislite da ćete svakih par minuta provjeravati dijete, ma koliko god bili nenaspavani, onda je bolje pokušati s nekim drugim metodama uspavljivanja.