1. Koji je to pravi uspjeh? – Pravi uspjeh čovjeka spomenut je u 185. ajetu sure Alu Imran, u kojem Uzvišeni Allah kaže: “Svaka duša smrt će okusiti, a samo ćete na Sudnjem danu u potpunosti dobiti plaće vaše! Pa ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, uspio je! A život na ovom svijetu samo je varljivo naslađivanje”, tj. takav čovjek će dobiti veličanstvenu pobjedu i uspjeh jer se sačuvao teške i ogromne patnje, a ušao u džennetske blagodati u kojima se nalazi ono što oko nije vidjelo i ono što uho nije čulo niti je čovjeku moglo pasti na um.
Iz spomenutog ajeta razumije se da ko se ne bude udaljio od Vatre i ne bude ušao u Džennet – takav nije uspio nego je od onih vječnih nesretnika.[1]
2. U kojoj suri je spomenuta priča o Ashabul–uhdud (Vlasnicima rovova) i o čemu ona govori?
– Priča je spomenuta u suri El-Burudž.
To je kazivanje o jednom nevjerničkom narodu koji su pohvatali svoje sunarodnjake koji su vjerovali u Allaha Uzvišenog, zlostavljali ih i mučili da bi se vratili u njihovu (ne)vjeru. Kada su to odbili učiniti, nevjernici su u zemlji iskopali jamu, napunili je vatrom i gorivom i zaprijetili im da će ih baciti u tu plamenu buktinju. Kada nisu ni tada prihvatili da to učine, bacili su ih u vatru. Zato Allah Uzvišeni kaže: “…prokleti bili vlasnici rovova, i vatre s gorivom, kada su oko nje sjedili i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili”, tj. svojim su očima gledali šta su tim vjernicima radili.[2]
3. Koliko Džehennem ima vrata, kako se ona zovu i koji ajet upućuje na to?
Džehennem ima sedam vrata, kao što kaže Uzvišeni: “Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti, on će sedam vrata imati i kroz svaka će određen broj njih proći.” (El-Hidžr, 43-44)
Prenosi se od Ibn Abbasa, Allah bio zadovoljan njime: “Sedam vrata (kapija) su: prva je Džehennem (Pakao), druga Lezza (Rasplamsala vatra), treća El-Hutama (Žestoka vatra), četvrta Sekar, peta Seir (Paklena vatra), šesta El-Džehim (Velika vatra) i sedma El-Havije (Pakleni ponor).”[3]
Imam Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, spominje predaju, također u svom Tefsiru da su ta džehennemska vrata određena za sljedeće kategorije ljudi: “Vrata za židove, vrata za kršćane, vrata za Sabejce[4], vrata za vatropoklonike, vrata za one koji su bili mnogobošci, a to su nevjernici od Arapa, vrata za licemjere i vrata za pripadnike tevhida (Allahove jednoće) za koje postoji nada (da uđu u Džennet) dok za ostale ne postoji nikako.”
Naravno, pod kategorijom pripadnici tevhida misli se na skupinu muslimana koji su radili velike grijehe, te se nisu pokajali i očistili od njih na ovom svijetu, a Allah im nije oprostio na Sudnjem danu iz Svoje pravednosti, pa će boraviti u Džehennemu koliko Uzvišeni Allah bude htio, a zatim će iz njega izaći i ući u Džennet.[5]
Allahu naš, uvedi nas u Džennet, a sačuvaj nas Džehennema!
4. Šta znače riječi Allaha Uzvišenog: “… i supruge čiste…” (Alu Imran, 15)?
Nakon što je Uzvišeni spomenuo Svojim robovima užitke na ovom svijetu, te ono što zaokuplja njihovu pažnju, poput strasti prema ženama, sinovima, gomilama zlata i srebra i slično, obavijestio ih je šta je bolje od toga: “Oni koji budu bogobojazni, kod Gospodara svoga će imati džennetske bašče ispod kojih rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, i supruge čiste i zadovoljstvo od Allaha!…”
“…i supruge čiste…”, tj. hurije (džennetske ljepotice) čiste od prljavštine, menstruacije i pranja poslije porođaja, te čiste od svih vrsta neposlušnosti prema svom mužu.
5. Koja je vrijednost tedžvida, odakle se preuzima i koji je njegov cilj?
To je jedna od najčasnijih i najboljih nauka jer je povezana sa najčasnijom i najboljom knjigom, tj. Kur’anom, Allahovim govorom. Tedžvid se preuzima iz Kur’ana i sunneta, a njegov cilj je otklanjanje grešaka u izgovaranju Allahovog govora i težnja da se izgovara ispravno.[6]
[1] Abdurrahman ibn Nasir es-Sa‘di, Tejsirul-Kerimir-Rahmani fi tefsiri kelamil-menan, str. 170.
[2] Komentatori Kur’ana se ne slažu o kome se u ovom kazivanju govori i ko su oni. Spominje se da se desilo narodu koji je opisan u hadisu koji bilježe imam Muslim, En-Nesai i Et-Tirmizi. Kompletno kazivanje može se pročitati u Tefsiru Ibn Kesira (na bosanskom jeziku) na str. 1487 i 1488.
[3] Slično se prenosi i od Džurejdža i El-E‘ameša.
[4] Sabejaca ima dvije vrste: 1. čisti, monoteisti koji su spomenuti u 62. ajetu sure El-Bekare koje Allah Uzvišeni hvali, te 2. Sabejci mnogobošci čiji je veliki hram bio na mjestu džamije u Damasku, okrenut prema Sjevernom polu. Postoje i druga tumačenja o tome ko su oni.
[5] Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-Azim, IV tom, str. 1583.
[6] Muhammed Es-Sadik Kamhavi, El-Burhan, str. 8.
