Prve socijalne vještine koje malo dijete treba naučiti su magične riječi: „Molim te“ i „Hvala“
„Reci ‘molim te‘ Amina“
„Molim te mogu li….“
„Ne zaboravi reći hvala“
„Hvala“
Prve socijalne vještine koje malo dijete treba naučiti su magične riječi: „Molim te“ i „Hvala“.
Zašto roditelji izbjegavaju da nauče svoju djecu ovim posebnim riječima?
Pa, to je sastavni dio naše prirode, da postupamo ispravno i da učimo svoju djecu lijepim manirima. I nije potrebno ni reći da će mala djeca iskoristiti ovu priliku da budu pristojna i lijepo odgojena.
„Molim te“, „Hvala ti“- oni će uzvikivati glasno.
Imati lijepe manire predstavlja puno više nego par lijepih riječi, ali to su temelji za one koji žele izgrađivati dobar karakter kako odrastaju. Kakve god osobine imali kao djeca, to će se odraziti u zrelom dobu, tako da je važno razumjeti zašto su lijepi maniri hvaljeni i zašto se potenciraju u islamu.
Čovjek sa najljepšim manirima
Vrline dobrih manira smo vidjeli u raznim hadisima koji ukazuju na dobar karakter sa kojim je zadovoljan Allah dž.š., i njegov Poslanik s.a.v.s.
Od Džabira r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: “Najdraži od vas i najbliži mjestom do mene na Sudnjem Danu jeste onaj između vas koji je najljepšeg ahlaka i ponašanja. Najomraženiji od vas i najudaljeniji od mene biće oni koji mnogo pričaju i galame u prazno, i oni koji se ohole i uzdižu!” (Tirmizi)
Imati lijepe manire nije samo plus faktor kada se susrećemo s ljudima u ovom privremenom prebivalištu, čak šta više, to je sastavni dio udovoljavanja Allahu dž.š., i njegovoj veličini.
U hadisu, u Buharijevoj Knjizi Manira, Ebu Darda prenosi da je Muhammed a.s., rekao:
“Ništa nije važnije na vagi dobrih djela od nečijih dobrih manira.” (Al-Buhari)
Vaga i težina igra važnu ulogu kada su u pitanju dobra djela u islamu. Dobri maniri stoga su važni u izgradnji karaktera pravog muslimana, koji stalno želi oponašati Muhammeda a.s., radi Allaha dž.š.
S obzirom da je Muhammed s.a.v.s., bio je jedan od najbolje vaspitanih ličnosti u historiji, jedino takva osoba je mogla da sa golemom obzirnošću, pažnjom i suosjećanjem prenese konačnu vjeru čovječanstvu u obliku islama.
Abdullah ibn Amr r.a., prenosi:
“Poslanik s.a.v.s., nikada nije bio nepristojan u govoru niti nemoralan u djelu. I govorio bi: Zaista, najbolji od vas su najljepšeg ahlaka.” (Al-Buhari, Muslim i Tirmizi)
Čak i među mladima, Muhammed s.a.v.s., je bio pun poštovanja. On nikada nije ušutkivao mlade oko sebe, čak i ako su pitali puno pitanja ili pravili greške, kao što to mnogi mladi često čine. Umjesto toga, on ih je tretirao kao odrasle osobe, cijenio njihov trud i ideje, i nježno savjetovao, ako je osjetio da im je potreban savjet.
Enes ibn Malik prenosi:
“Služio sam Allahovog Poslanika s.a.v.s., deset godina. Za to vrijeme, on mi nikada nije rekao ni ‘Uh” ako sam učinio nešto loše. Nikada me nije pitao, ako sam propustio nešto uraditi, “Zašto nisi to uradio? ” i nikada me nije pitao, ako sam učinio nešto loše, “Zašto si to učinio?” (Buhari i Muslim)
Poslanik Muhammed s.a.v.s., objasnio je da:
“Onaj ko ne pokazuje milost mladima i ne poštuje naše starije nije jedan od nas.” (Ebu Davud, Tirmizi i Na-Al-Hakim)
Poslanik s.a.v.s., je uvijek sve obuhvatao obraćajući se različitim područjima života.
Dobri maniri u korumpiranom svijetu.
Imati lijepe manire je gotovo jednako kao provoditi noći u molitvi i takvo ponašanje je kljuć za Džennet, uz naravno svijest o Allaha dž.š.
No, unatoč njihovoj važnosti, imati lijepe manire nije uvijek lahko, pogotovo kada se susrećemo sa različitim vrstama ljudi u današnjem vremenu. Čovjek kakav je bio Poslanik s.a.v.s., također je pazio kako se ponaša u društvu. Uvijek je bio skroman i molio Allaha dž.š., da mu podari lijepo ponašanje, o čemu svjedoči njegova s.a.v.s., dova:
“O Allahu. Molim te da mi podariš dobro zdravlje, povjerenje, samokontrolu, lijepe manire i da budem zadovoljan tvojom odredbom” (Buhari)
Dobri maniri obuhvataju širok spektar društvenih etiketa; Od govora u javnosti do izbjegavanja ogovaranja ili traženja mana; do lijepog govora o drugima ali i izbjegavanja prevelikog laskanja. Poslanik s.a.v.s., je također preporučio davanje poklona jedni drugima, dok god to ne prelazi granicu pretjerivanja. Ponizno pričanje je također jednako važno.
Poslanik s.a.v.s., je podsjećao da ne šaputamo u društvu, ostavljajući jednu osobu po strani.
Abdullah ibn Mas’ud prenosi od Muhammeda s.a.v.s., da je rekao:
“Da je troje ljudi, dvoje od njih ne bi trebalo šaputati, zaista bi za trećeg to bilo stresno” (Buhari, Abu Dawud, Muslim & Ibn Majah)
Ponekad šaputanje vodi do ogovaranja, koje bi moglo voditi i do namjernog ili nenamjernog tračanja i klevetanja. Ibn Abbas rekao je iz Kurana sljedeći ajet (…Ni ogovarati jedni druge) (Al-Hujurat 49: 11)
“Nemojte trošiti svoje vrijeme tražeći drugima mane” (Buhari)
Uzrokovati sumnju kada pričamo o drugima također je pokuđeno u islamu, posebno u današnje vrijeme kada tehnologija uzrokuje da svijet izgubi granice, međusobno uhođenje i zavist može nastati bez da toga nismo ni svjesni.
“Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najgori lažan govor. I nemojte istraživati mahane kod drugih, i nemojte uhoditi druge, i nemojte se međusobno nadmetati u kupoprodaji, i nemojte zavidjeti jedni drugima, i nemojte mrziti jedni druge, i nemojte okretati leđa jedni drugima, nego budite braća, o Allahovi robovi!” (Buhari i Muslim)
Laskanje je također nešto što je pokuđeno kada je u pitanju razgovor s drugima. Pohvalivši osobu radi Allaha dž.š., odnosno, hvaleći Allaha dž.š., na prvom mjestu, svakako je dopušteno. Međutim, prekomjerne pohvale i laskanje treba ublažiti s mudrošću. Ebu Bekre, r.a., kaže da je jedan čovjek pretjerano hvalio drugog čovjeka, koji je bio spomenut u prisustvu Poslanika, s.a.v.s., pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Teško se tebi! Posjekao si vrat svome drugu.” Ovo je ponovio nekoliko puta i rekao:
“Ako je neophodno da neko nekoga pohvali, onda neka kaže: ‘Ja mislim tako i tako’, i to samo ukoliko stvarno tako misli, a Allah sviđa račune (zna kakav je on stvarno), jer niko nikoga ne može prije Allaha čestitim proglasiti.” (Buhari i Muslim)
Poslanik je poticao da jedni drugima dajemo poklone. Pokloni su još jedan način izgradnje odnosa na temelju dobrote jednih prema drugima. Muhammed s.a.v.s., savjetuje:
“Dajite poklone jedni drugima, i voljećete jedni druge.” (Buhari)
On nikada nije pravio razliku između muslimana i nemuslimana i kad je bio sa djecom i porodicom, on je savjetovao roditeljima da se boje Allaha dž.š., i da daju svakom djetetu poklon kako bi se izbjeglo favoriziranje ili rivalstvo između braće i sestara.
Kada neko razmišlja o osobi s dobrim manirima, on ili ona će misliti na nekoga ko govori ljubazno i iskreno sa dozom skromnosti. Govoreći: “Molim te” i “Hvala ti” važni su za početke skromnog muslimana – onaj koji je blagoslovljen sa stidom radi Allaha dž.š., a najbolji uzor svih vremena će mu biti niko drugi nego Muhammed s.a.v.s., koji je odabran od samog Allaha dž.š. Od njegovih brojnih karakteristika u ophođenju sa drugima, Poslanik, s.a.v.s., je uvijek ostao ponizan. Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Muhammed a.s., rekao:
“Skromnost (stid) je jedna grana vjere.” (Muslim)
Kao muslimani, trebamo slijediti Muhammeda s.a.v.s., kako bi postali jedni od najboljih muslimana s najboljim mogućim manirima, kako koračamo bliže Allahu dž.š., i stalnom prebivalištu u Džennetu.
