Zbog toga vlasnici koji izgube četveronoške prijatelje moraju da se snalaze jer najgora opcija je pozvati KJKP Rad da pokupi leš, koje u većini slučajeva, tvrdi Amela Turalić iz Udruženja "Av Mau", završi na deponiji smeća.
Imali ljubimce ili ne, složit ćete se da nijedno živo biće nije zaslužilo tako okrutan kraj...
- Mi još kao glavni grad nemamo groblje kućnih ljubimaca. Ako imate psa ili macu, ugine vam, uspava se zbog bolesti ili starosti, vi ste primorani ako imate komad svoje zemlje da ih tu pokopate. A i to je kršenje zakona da se razumijemo, ne smije se ni to raditi. Ali primorani ste ako želite vjerodostojno da se oprostite od svojih prijatelja. Nema sistema za odvođenje mrtvih kućnih ljubimaca, pa ni pasa ili maca lutalica – ističe Turalić.
Inicijativa da se odredi mjesto, odnosno groblje za kućne ljubimce postojala je krajem 90-ih, ali do danas bez konkretnih rezultata.
- Bile su neke inicijative da se na Betaniji otvori groblje za ljubimce, međutim, bezuspješno je to završilo – dodaje Turalić.
U drugim velikim gradovima i svugdje u svijetu, kaže Turalić, postoje groblja za kućne ljubimce, pa čak i opcija kremiranja.
- To je regulisano u cijelom svijetu. O tome se vodi briga jer to može biti ekološka bomba. Ljubimci se sahranjuju uz kreč, postoje određena pravila koja morate slijediti. Ali kod nas još nije ni razvijena svijest da su kućni ljubimci kao članovi porodice, i njihovi vlasnici vrlo često nailaze na podrugivanje sredine u kojoj žive. Mi još moramo raditi na svojoj svijesti – poručuje Turalić.
Dodaje da je generalno rastužuje odnos naših ljudi prema životinjama, ističući slučaj koji se dogodio u Brčkom, a gdje je, kako je ispričala, "specijalna policija pozvala na udomljavanje pasa koji su im do jučer bili radne kolege".
- Oni su zaslužili da odu dostojanstveno u penziju, i sreća, na kraju su usvojeni. A mogli su završiti u našim azilima gdje bi se tako stari borili za komad hrane. Tužno je to – zaključuje Turalić.
