Pionir svih antibiotskih lijekova, penicilin, predstavlja jedno od najvećih otkrića svih vremena.
Kao što nam je historijski poznato, antibiotici su farmakološki agensi koji mogu potpuno uništiti patogene mikroorganizme, zaustaviti njihov rast ili razmnožavanje bez pričinjavanja značajnije štete organizmu domaćinu.
Otkriće penicilina kao antibiotika pripisuje se škotskom znanstveniku Alexanderu Flemingu koji je 1928. godine otkrio direktno djelovanje penicilina kao antibiotika na uzorku stafilokokne bakterije koju je držao u Petrijevoj zdjelici.
Zdjelica je bila ispunjena stafilokokima koji su pokrili dno. Na mjestima gdje je dodao penicilin pojavili su se čisti krugovi i vidljivo dno zdjelice. Zbog toga je zaključio da penicilin ima inhibitorno djelovanje na razvoj bakterije, ali tek 10 godina kasnije Howard Florey i Ernst Chain primijenili su ga kao prvi antibiotik. Fleming, Florey i Chain su 1954. podijelili Nobelovu nagradu za medicinu.
Mikrobiolog Alexander Fleming (1881-1955) potiče iz siromašne škotske farmerske porodice, bio je jedno od četvoro dece. Kao dvadesetogodišnjak upisuje medicinsku školu, a nakon toga učestvuje i u Prvom svetskom ratu radeći u bolnicama na zapadnom frontu u Francuskoj. Izložen infekcijama umirućih vojnika počeo je ozbiljno proučavati bakterije koje su bile uzrok mnogih bolesti. Do svojeg otkrića Fleming je došao sasvim slučajno. Kako je i sam kasnije govorio:
"Kada sam se probudio tog dana svakako nisam planirao da pokrenem revoluciju u medicini otkrivanjem prvog svetskog antibiotika - ubicu bakterija. Ali pretpostavljam da se baš to i dogodilo".
Upotreba
Penicilin je β-laktamni antibiotik koji se koristi u liječenju i uništavanju bakterija u mnogim organizmima. Naziv "penicilin" može se odnositi na mnogobrojne varijante penicilina, ili na grupu antibiotika koji se dobivaju iz penicilina. Penicilin se dobiva od zelene plijesni (Penicillium chrysogenum).
Penicilin se praktično upotrebljava i industrijski proizvodi od 1943. godine. Njegov spektar djelovanja je uzak, ali on ipak ima vrlo široku primjenu u liječenju. Nema nijedne grane medicine u kojoj ne bi bilo indikacija za njegovu primjenu. Izvrsno je sredstvo protiv svih gram-pozitivnih bakterija, gonokoka i spiroheta. Uspješno djeluje i protiv leptospira i bacila antraksa.
Primjenjuje se sa uspjehom pri liječenju streptokoknih angina, šarlaha, crvenog vjetra, flegmona, streptokokne sepse i svih drugih bolesti izazvanih streptokokama, naročito hemolitičkim. Koristi se i za liječenje luesa i povratnog tifusa, gonoreje, leptospiroza i antraksa, kao i za profilaksu reumatske groznice. Subakutni endokarditis izazvan streptokokom, koji se ranije po pravilu završavao smrću, sada se sa uspjehom liječi penicilinom.