U ekipnim disciplinama svaka država, sudionica Igara, smije poslati samo jednu ekipu. Olimpijske igre okupljaju sportaše koje su imenovali njihovi nacionalni Olimpijski odbori, a čije je prijave prihvatio Međunarodni olimpijski odbor. Sportaši, ma kako poznati i kvalitetni bili, ne mogu se samoinicijativno i sami prijavljivati za sudjelovanje na Igrama jer bi očito broj, na taj način, prijavljenih sportaša bio velik.
Prve Olimpijske igre održane su u Ateni i trajale su ukupno 10 dana, a učestvovao je 241 sportista iz 14 zemalja, koji su se takmičili u devet sportova.
Najuspješniji sportista na prvoj Olimpijadi bio je Nijemac Carl Schuhmann, koji je osvojio četiri zlatne medalje u hrvanju i gimnastici.
Nakon antičke Grčke, Olimpijske igre oživljene su ponovo krajem 19. stoljeća zahvaljujući francuskom barunu Pierru de Coubertinu. Na njegov je prijedlog u Parizu 23. juna 1894. osnovan Međunarodni olimpijski odbor (MOO), a prvim predsjednikom najvišeg olimpijskog i, uopće sportskog tijela, postao je Grk Demetrios Vikelas. Ispravno zvane: “Igre I Olimpijade”, tj. Prve Olimpijske igre modernog doba (nisu imale prefiks “ljetne” jer tada još nije bilo spomena o potrebi održavanja posebnih, Zimskih olimpijskih igara), održane su 1896. godine u Ateni i od tada se održavaju svake četiri godine osim u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata.
Budući da se ubrzo ukazala potreba za jednako kvalitetnim takmičenjima u zimskim sportovima uskoro su održane i prve Zimske olimpijske igre u francuskom gradu Chamonixu, 1924 godine.
Zimske su se Olimpijske igre održavale također kao i ljetne, svake četiri godine, iste godine, zaključno do 1992. godine i Igara u Albertvilleu u Francuskoj, kada je, zbog glomaznosti olimpijskog programa, ali i zbog zahtjeva moćnih TV kuća odlučeno da se razdvoje termini održavanja Ljetnih i Zimskih igara, pa su prve iduće Zimske olimpijske igre održane 1994. godine u Lillehammeru u Norveškoj.
Brojne su organizacije uključene u organizaciju Olimpijskih igara. One sve zajedno čine Olimpijski pokret. Pravila i načela po kojima djeluju regulirana su Olimpijskom poveljom.
Na čelu je Olimpijskog pokreta Međunarodni olimpijski odbor (MOO), čiji je sadašnji (od 2013.) predsjednik Nijemac Thomas Bach. MOO je, mogli bismo ga tako nazvati, “vlada” Olimpizma, on brine o tekućim pitanjima i donosi važne odluke kao što su izbor grada – domaćina Olimpijskih igara, program Igara i druge odluke.
Najpoznatiji simbol OI-a su Olimpijski krugovi. Pet međusobno povezanih krugova predstavlja jedinstvo pet kontinenata (Afrika, cijela Amerika, Australija, Azija i Europa), a boje tih krugova (s lijeva na desno: plava, žuta, crna, zelena i crvena) izabrane su kao simbol zajedništva i snage bez obzira na boju kože i porijeklo.