U srijedu 22. aprila 2020 Ustavni sud BiH bi trebao odlučivati o tome da li su donošenjem takve zabrane prekršena neka, Ustavom garantovana, ljudska prava građana. Bila ta prava prekršena ili ne, dugoročnija zabrana kretanja bi mogla imati dugoročne posljedice na zdravlje mladih ljudi u FBiH.
Manjak kretanja može dovesti do atrofije mišića, narušenog metabolizma, i bolova u zglobovima...
Radiosarajevo.ba, u saradnji sa trenerom Adnanom Maljevićem nastavlja sa prijedlozima za vježbanje kod kuće, u namjeri da educira mlade ljude i njihove roditelje, i na taj način umanji negativne efekte zabrane kretanja.
Radiosarajevo.ba: Zabrana kretanja i dalje traje. Dugoročno posmatrano, kakve to posljedice može imati na zdravlje mladih ljudi?
Maljević: Vrlo jednostavno, ukoliko se ne krećemo kvalitetno i dovoljno, počinjemo gubiti kvalitetno mišićno tkivo (nastupa atrofija mišića). To za posljedicu ima promjene u procesu varenja i potrošnji kalorija (metabolizam), i rezultirati akumulacijom masnijeg tkiva. Osim toga, gubitak mišića znači i slabljenje mišićno-koštanog sistema u tijelu, što se može, naročito zbog pretjeranog sjedenja u kućnim uslovima, odraziti i na bolove u zglobovima, primarno u kičmenom stubu, ali i u kukovima, koljenima i vratu. Nadalje, postoji velika opasnost da, kada zabrana jednom prestane, mladi ljudi, u namjeri da nadoknade propuštene aktivnosti, pretjeraju sa obimom ili intenzitetom vježbanja i time uzrokuju povrede. U tom smislu, danas, više nego ikada, časovi tjelesnog i zdravstvenog odgoja, koji se održavaju online, i dodatne fizičke aktivnosti, imaju izuzetno veliki značaj.
Radiosarajevo.ba: Dobili smo informaciju da nastavnici tjelesnog i zdravstvenog odgoja određenog broja osnovnih i srednjih škola, između ostalog, učenicima šalju i naše programe vježbanja. To je, svakako, dobra vijest. Vi pravite razliku između pojmova „fizičke aktivnosti“ i časova „tjelesnog i zdravstvenog odgoja“ – o kakvim se razlikama među pojmovima radi?
Maljević: Fizička aktivnost je malo širi pojam i obuhvata različite oblike kretanja, koji nisu nužno planirani sa ciljem usvajanja posebnih znanja i vještina kroz jasno definirane programe. Časovi tjelesnog i zdravstvenog odgoja (koji su također oblik fizičke aktivnosti), sa druge strane, su sastavni dio dugogodišnjeg, planiranog razvoja određenih sposobnosti i vještina, prilagođen različitim uzrastima, sa jasno definisanim ishodima učenja. Kao takvi, časovi adresiraju potrebe mladih ljudi i neizmjerno su važni. Fizičke aktivnosti se, u pravilu, dešavaju van školskih rasporeda i mnogo su usklađenije sa interesima mladih osoba (što nije nužno slučaj sa školskim časovima tjelesnog i zdravstvenog odgoja), spontane su i zabavnije su. Zato ih mladi više preferiraju.
Fizička aktivnost treba biti zabavna i usklađena sa interesima mladih osoba
Radiosarajevo.ba: Može li se ta razlika iskoristiti kako bismo motivisali tinejdžere da budu fizički aktivniji?
Maljević: Naši tinejdžeri, kao i drugi tinejdžeri širom svijeta, ulaskom u to životno doba gube interes za mnoge stvari, a za časove fizičkog i tjelesnog odgoja naročito. Tinejžerske godine su specifične po mnogo čemu, a naročito po tome što tinejdžeri ne vole da im se govori šta da rade. Zato, smatram, mlade (ali i sebe) treba kontinuirano podsjećati na pozitivne efekte pojačane fizičke aktivnosti o kojima smo govorili u našem prethodnom tekstu.
Uz to, potrebno im je ostaviti mogućnost da biraju, da oni odluče, jer, za nas kao roditelje je najvažnije da se djeca kreću. A za njih je važno da imaju mogućnost izbora. Naš doprinos tome su ideje za vježbanje, koje redovno objavljujemo na portalu. Uloga ili zadatak roditelja ogleda se u tome da, eventualno, stave na raspolaganje neku minimalnu opremu i da imaju razumijevanja za rasporede unutar kojih bi tinejdžeri realizirali svoje željene/odabrane fizičke aktivnosti. U slučaju da žele vježbati, mi im nudimo ideju kako bi to mogli uraditi u kućnom ambijentu.
Ako želimo da djeca vježbaju, moramo imati razumijevanja za njihove lične rasporede i želje ...
