Kako prepoznati pravi odnosno prirodni med od lažnog, umjetnog, neprirodnog, patvorenog, pitanje je koje odavno najviše muči potrošače u svim ruralnim i urbanim sredinama diljem svijeta, inače te ukusne i iznimno korisne namirnice koja je itekako ljekovita te predstavlja izdašan izvor energije i zdravlja. Dokazano je, naime, kako pčelinji med - osim u kuhinji odnosno u prehrani čovjeka - ima značajno mjesto i u kozmetičkim tretmanima. Jer, znalci ističu kako je pčelinji med bogat vitaminima i mineralima savjetujući da se čak svakog dana konzumira u umjerenim količinama.
Eko košnice s pčelama u prirodnom ambijentu
Pravi med je iznimno korisna namirnica, ljekovita te izdašan izvor energije i zdravlja
Poznato je naime, kako nijedna medonosna pčela, kao marljiva radilica i dar prirode, ne pravi loš, odnosno lažni med. Takav su med, tvrde stručnjaci, izmislili ljudi praveći od njega industrijski proizvod. Ujedno konstatiraju kako se samo nesavjesne i needucirane osobe na takvom medu žele brzo obogatiti. Mnogi se prisjećaju i svog nestašnog razdoblja dok su, još kao dječaci ili djevojčice, na stablima kostela, murava, jabuka i krušaka, gledali rojeve s tisućama pčela te kako su se smjenjivale u rašljama grana oko svoje matice, dok bi letjele oko krošnje stabla. Iskreni kažu kako su ih mamili u košnice, makar su se pčele na njih ljutile zato što su ih ometali. Jer su, pri rojenju, imale želju što prije doletjeti do svoje matice. No, pčelari dobro znaju kako pčele sele od stabla do stabla u potrazi za svojom maticom savjetujući da im se pri tome ne prilazi kako se ne bi uznemirile. A svima je također poznato kako pčele u Dalmaciji, posebice u Zagori, gotovo svake godine uznemiruju požari, posebice tijekom ljeta, te sa svojom maticom bježe u mirnijie krajeve. Mjerodavni u pčelarskim udrugama tvrde kako je pčela i zato sve manje na tom području ističući kako je i borova šuma njihov najveći neprijatelj, osim varoze.
Pčelar iz Dalmacije
Unatoč tome, doima se kako broj pčelara, košnica i pčelinjih zajednica, ipak raste i na dalmatinskom području, gotovo kao i u cijeloj Hrvatskoj. Tako se, prema neslužbenim podacima - u razdoblju od 2009. do 2013. - broj pčelara u Hrvatskoj povećao čak za 20-ak posto (sa 7470 na 8953 registrirana pčelara). U navedenom razdoblju je povećan i broj pčelinjih zajednica za oko 34 posto, pa ih ima više od 490 tisuća. Evidentirano je više od 30 ekoloških pčelara, dok je ekoloških pčelinjih zajednica 16 posto više nego 2009. godine. Pčelari i potrošači vole reći kako još nitko nije osmislio sigurnu formulu prema kojoj bi se utvrdili točni podaci, kako na tržnici, prodavaonici najlakše i najjednostavnije prepoznati pravi med od lažnog, te tako konzumentima u ishrani omogućiti sigurnost korištenja te gotovo nezamjenjive namirnice? Ipak preporučuju nekoliko načina, pravila prema kojima se može prepoznati pravi med od lažnog, uz obveznu njegovu kemijsku analizu u mjerodavnim institutima prije njegove uporabe.
Pravo je umijeće kako prepoznati pravi od lažnog meda
„Pčelari s područja Imotskog kraja, baš kao i njihove kolege iz cijele Hrvatske, tri puta godišnje šalju svoj med na kemijsku analizu zagrebačkom Zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“. Inače, svaki med se obvezno mora provjeriti prije njegove konzumacije, a za to imamo i nekoliko 'pučkih' načina. Evo jednog od njih: kad se iz tegle uzme žlica meda i stavi u usta, med se jede, a ne guta. Ako se tada pod jezikom osjeti tvrdoća i gorčina, to je pravi, prirodni med. Kvaliteta meda može se provjeriti i na ovaj način: ako se med ne kristalizira tijekom zime na određenoj temperaturi, onda s njim nešto nije u redu. Ali to nisu pouzdane metode provjeravanja kvalitete meda koji se obvezno mora nositi na stručnu analizu. Kupnja pravog, nepatvorenog meda je najsigurnija na kućnom pragu pčelara“, tvrdi ugledni pčelar iz Imotskog Dinko Šušnjar, inače predsjednik PU "Vrisak". Kaže kako ta udruga okuplja sve pčelare toga grada te njegove okolice, osim općina Zagvozd i Ciste Provo, koji imaju ukupno oko 3000 košnica i pčelinjih zajednica.
Mladi pčelar
Tvrdi kako najveću opasnost za pčelare i pčele predstavljaju borova šuma na području Zagore i česti požari ljeti, jer uništavaju pčelinje pašnjake. Šušnjar nas uvjerava kako njegovo mišljenje dijele mnogi dalmatinski pčelari poput Ante Karača, predsjednik PU "Vrijesak" na Pelješcu, Ivana Runje, predsjednika PU "Vrisak" Grada Sinja; Ivana Liovića, ravnatelja Poljoprivredno-pčelarske braniteljske zadruge "Vučipelje" u Općini Hrvace, Ivice Milanovića, pčelara iz Glavica, Ivana Mravka, PU "Matica" iz Otoka Dalmatinskog. Neki od njih smatraju kako kvaliteta meda ovisi i o vrcanju, skladištenju, pakiranju, čuvanju te o deklaraciji koja u većini slučajeva ne zadovoljava temeljne kriterije. Među pčelarima i potrošačima se čuje kako su stručnjaci u odgovarajućim institutima, nakon analize na većini uzoraka, utvrdili da se oko 30 posto njih odnosi na nepravilni, neprirodni, lažni med.
Kupnja pravog, nepatvorenog meda najsigurnija na kućnom pragu poznatog pčelara
„Mnogi pčelari i potrošači znaju kako je pravi med od lažnog vrlo teško prepoznati, bez stručne analize. Doduše iskusan pčelar to katkada može prepoznati, ali bez stručne provjere u laboratoriju vrlo je teško sa sigurnošću reći - što je pravi, a što patvoreni med. Tek neki upućeni potrošači te namirnice kažu kako se med pokvario ako se počne kristalizirati. Upravo je suprotno, jer je baš to jedini vizualni znak kako je taj med pravi, prirodan Treba znati kako se patvoreni, lažni med nikad ne kristalizira te je uvijek u tekućem stanju. Zanimljivo je kako neki tako proizvedeni medovi imaju čak bolji okus od pravog meda“, objašnjava Željko Ravnić, dopredsjednik Udruge pčelara "Lipa" iz Pazina, prvi njen predsjednik te inicijator u osnivanju 1981. godine, ustvrdivši:
Dalmatinski pčelar
„Zato što kod pravog meda pčele posjećuju cvjetove koji imaju gorkast ili neki drugi karakterističan okus, koji medu daje specifičnost tih biljaka. Svakako treba napomenuti da se na našem domaćem tržištu nalazi podosta nekvalitetnog, lažnog meda. To znači da se u Hrvatsku uvozi med sumnjive kvalitete pa se miješa s našim sortnim medovima te se tako, ustvari, varaju potrošači. Preporuka je pčelara da se med kupuje isključivo od poznatog pčelara iz okolice kupca. Također moramo napomenuti kako se naši medovi redovito kontroliraju u laboratorijima prilikom ocjenjivanja na izložbama kojih u Hrvatskoj ima podosta što je dobro, najprije za potrošače. Postoji još jedna stvar koju ne smijemo zaboraviti: naši medovi spadaju među najbolje, vrhunske medove na cijelom svijetu na što smo također jako ponosni.“
Pčelari ponosni što Hrvatska ima vrhunski med, među najboljim medovima svijeta
Dodaje kako njegovo mišljenje o prepoznatljivosti pravog od lažnog meda dijele gotovo svi pčelari okupljeni u udruzi, njih oko 150. Naglašava kako je riječ o udruzi koja ima i znatan broj pčelara simpatizera i budućih članova koji žele više djelovati u realizaciji njihova zajedničkog programa. No, kako prepoznati pravi med od lažnog zanimljivo je i razmišljanje članova Pčelarske udruge "Cvijet" iz Garešnice, grada u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, koji su imali i proteklih dana imali pune ruke posla i oko sajma. Ističu kako se ispravnost meda i njegova kvaliteta određuju s više metoda, primjerice od one organoleptičke do kemijske.
Košnice i pčelinje zajednice
“Ali potrošači će kvalitetu meda najbolje prepoznati vizualnom metodom. Naime, svojstvo meda je kristalizacija, dok se 'patvorene' se nejednako kristaliziraju. Na tržnici i u prodavaonici teško je, često i nemoguće, procijeniti kvalitetu meda - je li on pravi ili lažni. No svakako treba obratiti pozornost i dobro vidjeti da med nije previše rijedak. Neka bude što gušći te lijepog 'medenog' mirisa, gorkastog okusa pod jezikom ako se kuša žlicom. To je, dakako, bolji izbor. Patvorine meda su rijetkost na našem tržištu, ali smo čuli kako ih ipak ima. Zato definitivno pozivamo potrošače da svoj med kupe neposredno od svog pčelara za kojeg su sigurni kako proizvodi pravi, a ne lažni medi“, poručuju mjerodavni stručnjaci iz PU "Cvijet".
Međutim, kako prepoznati pravi, prirodan med od lažnog, na svoj način su zanimljiva (i korisna) iskustva uglednog istarskog pčelara Darija Vežnavera iz Oprtalja, čiji je OPG "Pčelarstvo Vežnaver'"poznat po nuđenju i prodaji ekološkog meda ne samo na domaćem tržištu. „Mnogima je poznato kako čisti med sadrži 0% vode. Potrošači pri kupnji meda na prodajnom mjestu najprije moraju dobro pročitati naljepnicu na tegli, na kojoj proizvođači obvezno trebaju navesti sve sastojke. Na njoj treba pisati i to, ako med nije čist, prirodan, kao i postotak pravog meda ako ga ima. Potrošači, odnosno konzumenti se prije uporabe meda mogu koristiti i ovim načinom: iz tegle uzeti malo meda te ga trljati između palca i kažiprsta dok se ne raspadne. Pri tome će se nešto meda apsorbirati u kožu ako je isti med čist. Ako je to ono što je trljano, znak je kako taj med u sebi ima šećera ili umjetnih zaslađivača. No kvaliteta meda se može provjeriti i na ovaj način: stavi se nekoliko kapi meda na papir ili papirnati ručnik; ako je med čist, pravi, neće probiti papir. Znači, ne sadrži vode. Zanimljiva je i ova metoda prepoznavanja pravog od lažnog meda: iz tegle uzeti malo meda i staviti ga uz mrave. A poznato je kako mravi ne diraju prirodni med. Naime, pčele instinktivno grade košnicu negdje na stablu ili među stijenama, jer one ne stavljaju svoj med tamo gdje bi se zaštitile od štetočina, kao što su mravi“, upoznaje nas Dario Vežnaver dnapominjući kako ima još metoda kojima se može uspješno prepoznati pravi med od lažnog. I on poručuje kako je najbolje, najsigurnije kupiti med izravno od pčelara, ako je ikako moguće.
Nekoliko korisnih, poučnih načina u prepoznavanju pravog od lažnog meda
„S prodajom svog meda nemam nikakvih problema, jer je pravi, čisti med. Sve količine prodam na kućnom pragu, tek što se izvrca. Uglavnom ga kupe moji susjedi, poznanici, prijatelji, svi potrošači koji poznaju kvalitetu mog prirodnog meda. I to se sve unaprijed rasproda. Inače, nas većina pčelara u Dalmatinskoj zagori i na otocima prodaju u svom mjestu ili na tržnicama u gradovima Sinju, Solinu, kaštelima, Splitu, Trogiru. Kupci i potrošači se vežu za svog domaćeg pčelara, jer im je to pouzdana kvaliteta“, ističe pčelar Ivica Milanović iz Glavica, koji ima 50 košnica i toliko pčelinjih zajednica. Dodaje kako će i 2013. imati do pet vrcanja, uostalom kao i svih proteklih godina. I on, baš kao i mnogi ugledni hrvatski pčelari, napominje kako ne treba zamjeriti potrošačima meda, posebice ne onima koji nisu educirani glede pčelarstva kad pitaju kako zapravo prepoznati pravi od lažnog meda. Odgovor je naizgled jednostavan, ali je u biti kompliciran pa pčelari svake godine redovito nose svoj med na laboratorijsku analizu.
Košnice u planinskom ambijentu
„Prepoznati pravi med od lažnog prilikom kupnje u trgovini je gotovo nemoguće. Da bi to mogli, potrebno je napraviti fizikalno-kemijske analize kvalitete meda prije njegove uporabe. To obuhvaća minimalno peludnu analizu meda, dijastazu, HMF, elektrovodljivost, udio vode i šećera. Uz navedeno, med mora imati i karakteristična svojstva za deklariranu vrstu meda. Napominjemo, da se na temelju navedenih parametara ne može sa sto-postotnom sigurnošću utvrditi je li med krivotvoren ili nije, jer je za to potrebna i analiza na visokosofisticiranoj LC-IRMS tehnici, a koju za sada imaju samo Europski referentni laboratoriji za med“, ističe prof. dr. sc. Jasna Bošnir, dipl. san. ing., voditeljica Odjela za zdravstvenu ispravnost i kvalitetu hrane i predmeta opće uporabe (Služba za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju) Zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ u Zagrebu.
Ne može se sa sto-postotnom sigurnošću utvrditi je li med krivotvoren ili nije
Kažimo i to kako znalci i iskusniji konzumenti te ljekovite namirnice također podsjećaju kako imaju tri vrste meda - pravilni odnosno prirodni (čisti) i lažni, obično umjetni industrijski med iz uvoza, oko kojeg se u zadnje vrijeme digla velika prašina. Zaključuju kako je dobro što se mnogi potrošači kupuju med na kućnom pragu pčelara kojeg poznaju, dok neki pčelari kažu kako kristalizacija meda ovisi i o vrsti ispaše odnosno o biljkama. Manje-više svi upozoravaju kako veliki trgovački lanci uvoze goleme količine meda primjerice iz Indije; miješaju ga s domaćim medom te ga prodaju, a da ga i ne specificiraju, bez oznake podrijetla. Također je poznato kako se naš med izvozi na zapadno tržište odnosno u zemlje članice Europske unije.
