Kako potaknuti kreativnost i samopouzdanje kod djeteta

Djeca

Današnji život je stresan. Preživljavanje zahtijeva veliki napor, borbu, rad i trku. Kada popodne ili navečer dođete izmoreni sa posla, puni problema i briga, čekaju vas još kućne obaveze, vjerske odgovornosti i djeca čijem odgoju treba posvetiti vrijeme i pažnju. Normalno je da će svako kad-tad osjetiti nezadovoljstvo i umor. Žene koje ne rade po cijeli dan se brinu o kućanskim poslovima i djeci nastojeći ne zanemariti vjerske obaveze, nastojeći održati red i harmoniju, dočekati supruga s posla koji se bori za egzistenciju cijele familije, nastoji ugostiti goste kako to islamski propisi nalažu, nastoji održavati rodbinske veze i sasvim je vjerovatno da će osjetiti preopterećenje i umor. Mi smo ljudi, nismo mašine.

Kreativnost i samopouzdanje

Međutim, problem nastaje kada zbog umora i frustracije od svakodnevne životne borbe i obaveza počnemo u nedovoljnoj mjeri obraćati pažnju na djecu. Treba imati na umu da nije dovoljno da su samo sita, suha i da ne plaču. Odgoj djeteta i doprinos razvoju njegove ličnosti zahtijeva mnogo veći trud i znanje. Svako je dijete različito i poput odraslih ljudi koje susrećemo svakodnevno ispoljava svoje karakterne osobine od samog djetinjstva. One će s vremenom postati izraženije ili se donekle povući u zavisnosti od odgoja i utjecaja okoline, ali obično nikada u potpunosti ne nestaju.

Doprinos djetetovom samopouzdanju

Razgovarajte sa vašim mališanima. Uključite ih u svakodnevnicu da imaju osjećaj da su bitni i da su dio porodičnog aparata koji aktivno doprinosi i ima važnu ulogu u normalnom funkcioniranju porodice. Uključite djecu u razgovor, posebno ako se tiče neke odluke, a poslije možete nastaviti razgovor sa vašim partnerom. Bitno je da djeca osjete da je važno upravo njihovo mišljenje. To može biti odluka o jednostavnim stvarima. Neka  djeca sjednu i ozbiljnim tonom ih pitajte da li žele taj vikend u zoološki vrt ili na izlet u prirodu. Tražite da vam objasne razloge i izlože argumente. Pitajte ih da li žele da njihovu sobu obojite u rozu ili zelenu boju (vi ćete  unaprijed odrediti nijanse i ponuditi im nešto što će u svakom slučaju biti prihvatljivo, ali je važno da mališani imaju osjećaj da biraju). Prije odlaska u školu ili vrtić pripremite im par kombinacija i neka sami izaberu onu koja im se dopada. Vjerovatno, dok ovo čitate, mislite kako je potrebno truda i vremena da bi se ovo uradilo, a Boga mi i živaca, ali vi ste ti koji postavljate prioritete u životu. Da vas šef zamoli da nešto uradite na poslu, svakako biste našli vremena ustručavajući se reći ne. Zašto da svaka naša odluka i sustezanje bude na štetu familije? Vjerovatno, jer nam je lakše njima nešto odbiti, naši su, neće zamjeriti. Stanimo i zapitajmo se koliko je to ispravno i ko nam je važniji u cjelokupnom poretku stvari!

Odvojite vrijeme za djecu

Kada ste sami pustite djevojčicu da aranžira i postavi sto za ručak. Neka ukrasi kolač!

Neka uredi sobu onako kako sama želi. Čak i ako vam se neki detalji ne sviđaju, ostavite tako kako jeste, a već nakon nekog vremena imat ćete priliku uraditi po svom.

Pitajte djecu da li za ručak žele jesti piletinu ili ribu. Isto tako, morate im dati do znanja da moraju poštovati druge i prihvatiti kompromis, pa možete reći: ”Tvoja sestra voli ribu, a ti više voliš piletinu. Jučer smo za ručak jeli šta ti voliš, a danas je red da tvoja seka odluči.”

Dopustite djeci da odaberu sekcije koje će ih veseliti, da se druže, da razvijaju sposobnosti i  usvajaju nova znanja. Saslušajte recitaciju! Divite se crtežu, čak i kada ste umorni i kada imate problema na poslu. Možda ta vaša podrška i opredjeljenje doprinesu odluci da se dijete bavi umjetnošću u budućnosti. Ostavite sve obaveze i odvojite jedan sat za školsku priredbu! Postoje stvari koje ništa drugo ne može zamijeniti, kao što su vaše ponosno lice i oči koje se osmjehuju i bodre vaše dijete da nastavi da se trudi i bude sve bolje i bolje. Pohvalite dijete za sve dobro što učini, posebno u vjerskom smislu, prateći ga ukorak na putu da postane dobar musliman, plemenit čovjek i koristan član društva.

Piše: Mirela Šertović