Patrola blizu kontrolnog punkta u Bremeverdeu, na sjeveru Njemačke, primijetila je 22. maja 1945. tri muškarca neobičnog izgleda.
To je bilo samo nekoliko sedmica nakon završetka Drugog svjetskog rata, ali su mnogi Nijemci i dalje bili na slobodi i postojao je strah da bi mogli pokušati da se regrupišu ili da pobjegnu.
Dvojica muškaraca, u elegantnim dugačkim zelenim kaputima, išli su ispred trećeg. Figura koja je zaostajala, sa povezom preko oka, djelovala je skrhano i neuredno. Dvojica koji su išli ispred stalno su se osvrtali kako bi se uvjerili da je i dalje tu.
Odvedeni su na kontrolni punkt, gdje su britanski vojnici tražili da vide njihova dokumenta. Predali su lični dokument formata A4, koji su njemački vojnici dobili na kraju rata. Na njemu je pisalo njihovo ime, čin, datum rođenja i druge informacije. Na dokumentu trećeg muškarca pisalo je da je vodnik Hajnrih Hicinger.
Mora da se nadao da će mu taj dokument i niži rang osigurati da prođe kontrolu.
Međutim, nije bio u pravu, piše BBC.
Na dokumentu je bio zvanični pečat, a britanski vojni obavještajci su uočili da isti pečat i detalje o jedinici koriste pripadnici SS-a koji su pokušavali da pobjegnu. Tako se pročulo da bi svakoga ko koristi te podatke trebalo privesti.
Sljedećeg jutra, njih trojica su odvedeni u logor za zarobljenike.
Hicinger je tako tražio da vidi nekog višeg oficira. Iako je njegov identitet i dalje bio nepoznat, bojao se da to neće trajati dugo, a možda je i gajio nadu da nagodbom može naći izlaz iz situacije. Skinuo je povez sa oka i mirno otkrio ko je.
Bio je to Hajnrih Himler, zapovjednik SS-a i ključni arhitekta holokausta.
Nakon Hitlerove smrti u bunkeru, postao je jedan od najtraženijih nacista koji je i dalje živ i čovjek odgovoran za mnoge od najtežih zločina Trećeg rajha.
Britanski tim je počeo da ga ispituje kako bi potvrdio da li je zaista riječ o njemu.
Nakon nekoliko sati, medicinskom oficiru, kapetanu Velsu, rečeno je da pregleda Himlera. Kada je krenuo da mu provjeri usta, ugledao je mali predmet sa plavim vrhom, sakriven sa unutrašnje strane obraza.
Kada je Vels pokušao da ga izvadi, Himler mu se suprotstavio, trgnuo glavu i zgnječio predmet zubima. U pitanju je bila kapsula cijanida. Bio je mrtav za nekoliko minuta.
Himlera je odao pečat koji su mu njegovi ljudi stavili na dokument. Inkriminišući papiri su bili skriveni 75 godina, a sada se prvi put mogu vidjeti nakon što su poklonjeni Muzeju vojne obavještajne službe u Šefordu, Bedfordšir.
A zajedno sa dokumentima bili su tregeri koje je Himler nosio kad je uhvaćen.
BBC piše da je lov na suvenire bio uobičajen i da su mnoge Himlerove lične stvari razgrabljene. Jedan od narednika koji je izveo prvobitno hapšenje uzeo je Himlerove papuče, neko drugi njegovu pjenu za brijanje i žilete.
Što se tiče dokumenata, nedavno ih je donirala rođaka potpukovnika Sidnija Nouksa.
Nouks, rođen 1905., bio je pravnik koji se 1943. pridružio obavještajnom korpusu, ali je premješten u MI6. Veći dio onoga čime se bavio i dalje je pod velom tajne, ali nakon rata se vratio karijeri advokata, da bi na kraju završio kao sudija okružnog suda. Umro je 1993. godine.
U dokumentima sa detaljima o hapšenju navodi se da su oficiri MI5 sproveli “blago ispitivanje” Himlera prije konačnog medicinskog pregleda. Ti oficiri, po pravilu, nisu imenovani, tako da nije sigurno ko su oni bili.
- Logična pretpostavka je da je on bio jedan od isljednika MI5. Ne pada mi na pamet nijedan drugi način na koji je mogao da dođe do dokumenata - kaže Bil Stedman (Bill), kustos muzeja britanske vojske.
On vjeruje da je moguće da su nadređeni dali Nouksu dozvolu da zadrži papire pošto je iscrpljena svaka obavještajna vrijednost.
Stvari su bile kod Nouksa i njegove porodice dok nisu nedavno donirane, i bit će izložene kada se muzej ponovo otvori, piše BBC.
Britanski javni servis ističe da su one više od kurioziteta i da takođe objašnjavaju kako je uhvaćen nacista visokog ranga.
- Bez tog inkriminirajućeg pečata na dokumentu, moguće je da bi Himler uspio da prođe kroz sistem neprimijećen, i pobjegne kao što su to učinili mnogi drugi traženi nacisti - kaže Bil Stedman.
Dodao je da mu je nainteresantnije u toj priči to da su sami Nijemci učinili da njegovo raskrinkavanje bude apsolutno sigurno.
