Knjiga Romana Sandgrubera, povjesničara iz austrijskog Linza, upravo je objavljena i nudi mnoštvo detalja o tome koliko je na Hitlera utjecao njegov otac, autodidakt i državni službenik Alois, čovjek koji je prezirao formalno obrazovanje i imao poprilično visoko mišljenje o samom sebi.
Sandgruber je spletom sretnih okolnosti dobio uvid u pisma Aloisa Hitlera, koja su cijelo jedno stoljeće neopaženo provela na jednom tavanu. Ti su dokumenti, a radi se o 31 pismu, bili i temelj za knjigu. Radi se o pismima koje je Alois Hitler pisao Josefu Radleggeru, čovjeku od kojeg je on 1895. kupio jedno malo imanje u seocetu Hafeldu u Gornjoj Austriji.
Ta je pisma umirovljeni povjesničar Sandgruber dobio od jedne Radleggerove potomkinje, on ih je analizirao i na temelju tog materijala počeo pisati knjigu „Hitlerov otac – kako je sin postao diktator”.
„Pisma su na jednoj strani izrazito ljubazna, od samog pozdrava, izrazito uglađena na samom kraju. Ali sadržaj je vrlo oštar. Oštre su to riječi prema podanicima, slugama, ljudima koji ništa ne znaju, o sluškinjama koje zakažu, o konjima koji ništa ne vrijede. Ukratko, nitko mu ne može ugoditi. S druge strane ima i jako puno kritika na račun vlasti, sudaca, javnih bilježnika, geometara, nitko mu ne valja”, kaže Sandgruber za Bavarsku radio-televiziju (BR).
Što je Hitler mislio o sebi?
Alois Hitler je rođen 1837. Kao izvanbračno dijete, u Donjoj Austriji. Alois se s jedne strane uspio popeti u društvenoj hijerarhiji, bio je ponosan na to da je uspio ostvariti službeničku karijeru u Habsburškoj monarhiji – iako potječe iz ruralnih krajeva. Kakvo je mišljenje Alois Hitler imao o sebi?
Roman Sandgruber to ovako formulira: “On je zvijezda. Autodidakt koji sve zna i sve može. To je sve u dobroj mjeri prešlo i na sina Adolfa. On je isto htio i trebao krenuti istim obrazovnim putem. Prekida školu, kune se u autodidaktičko obrazovanje, jako puno čita, ali istovremeno je ipak polovično obrazovanje, prezire sve druge koji su apsolvirali regularno formalno obrazovanje. Prezire i generale, pravnike, učitelje, pogotovo njih – a sebe smatra genijem. To je zapravo ta velika sličnost između oca i sina koju sam uočio na temelju pisama.”
Na temelju pisama može se steći i nešto drugačija slika Hitlerove majke. Klara Hitler nije u stvarnosti, kako se to često znalo tvrditi, bila neka vrsta „zabrinute kućanice i majčice”:
„Ona je itekako imala određenu moć unutar obitelji, donosila je i neke odluke. Vezane uz novac, obiteljske poslove, išla je u poštu, u banku i tako dalje. Alois Hitler je napisao da njegova žena ima „dobro razumijevanje ekonomije”, što bi značilo da je znala kako se vodi kućanstvo ili poljoprivreda. A za to imamo potvrde i s druge strane. Ona je bila itekako marljiva žena i ni u kom slučaju nije bila pokorena, kako su je znali predstavljati”, kaže Sandgruber.
„Antisemitsko okruženje”
Adolf Hitler, kasniji diktator, prvih 18 godina svog života je proveo u Gornjoj Austriji – i to na 17 različitih mjesta. Ta je činjenica posebno zanimala povjesničara Sandgrubera. U to vrijeme je, kaže ovaj stručnjak, bilo dosta snažno „njemačko-nacionalno, antiklerikalno i antisemitsko” okruženje. Roman Sandgruber sa svojom novom knjigom i znanstveno obrađenim podacima iz pisama Hitlerovog oca nudi novi pogled na obiteljsko okruženje kasnijeg diktatora i način na koji je njegovo okruženje utjecalo na formiranje Hitlerove osobnosti.
