Nažalost, veliki broj muslimana, očito iz neznanja, ne vjeruje u ovu jasnu istinu s kojom se mi, koji učimo kur’anske rukje, skoro svakodnevno susrećemo. Nevjerovatno je mnogo šta od zbivanja tokom rukje, ali je zaista pravo čudo kako odjednom iz usta opsihrenoga i opsjednutoga započne govor, kad džin zaposjedne “komandni pult” u njegovoj glavi. Nevjerice pogođenih osoba su različite: neki se svega sjećaju ali nisu mogli upravljati tijelom, jasno čuju svojim ušima da “neko”, tj. džin, govori na njihova usta, a neki se opet baš ničega ne sjećaju.
Jedan od mnogobrojnih bereketa našeg vakta i naše generacije jest čudo tehničkih i znanstvenih dostignuća s kojima smo upoznati pa pomoću njih možemo uporediti i objasniti mnoštvo pojava i dešavanja, što je bilo nedokučivo našim precima. Zato ću se u nastavku ovoga teksta malo poslužiti sa tehničkim jezikom. Logično je, a i stvarno, da kazna za učinjeni grijeh bude po vrsti grijeha, po njegovoj težini i po svjesnosti o dotičnom grijehu. Često čitamo i čujemo, pored istine, i mnoge nebuloze o džinima pa se neupućeni ne mogu oteti dojmu da je Savršeni Stvoritelj stvorio džine samo da ganjaju insane (ljude), kako i gdje stignu i naslađuju se njima! Naprotiv! ”Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju!” stoji u kur’anskoj suri “Zarijat”, u 56. ajetu.
Iako su u mnogo većem broju od ljudi, ni pčele, ni ose, ni mravi pa čak ni toliko dosadne i sveprisutne muhe nas ne bihuzure bez razloga. Prije je vjerovatno da mi remetimo njihov mir ili nečim izazivamo njihovu uznemirenost. Primjerice, mnogi vjernici muškarci koriste misk i mošus za mirisanje brade ili lica. Desi se u proljeće, ili u ljeto, kad pčele lete po cvjetovima na ispašu, ili uzrujane ose da slete na bradu jer vjerovatno zamijene miris miska s mirisom meda – to ih mami i privlači ljudima koji se onda osjećaju uznemireni ili napadnuti. Jedna osa ne mora ući u usta da bi nekog ubola i svojim ubodom izazvala oteklinu; ona bocne spolja. Džini su svojom vlastitom prirodom jako radoznali. Uostalom, kao i većina ljudi.
Često puta ljudi čine nešto čime skreću pažnju na sebe, ili rade ono što iritira džine ili, ipak, iskušava njihovu radoznalost. Bilo da se radi o muškarcima ili, još više, o ženama, koje, recimo, dugo i često, bez potrebe, sjede na wc-šolji i slušaju muziku, ili tipkaju poruke i telefoniraju u tim trenucima, ili stoje dugo i često pred ogledalom, ili se dugo šminkaju i sređuju i feniraju kosu pa se, upadljivo namirisane, i golišavo obučene ili utegnute upute niz čaršiju. Ovo potonje ne samo da je grijeh, jer time privlače pažnju i žena, a posebno muškaraca, već budi pozornost i radoznalih džina koji se, što se kaže, zalijepe k’o žvaka za opanak. Ako uzmemo u obzir da su džini inteligentni, jer je i njima poslana Objava, onda ćemo shvatiti da je naša zbilja uistinu bolnija od gornje priče s miskom i osom.
Ovdje ću nešto posebno izdvojiti i neću se doticati džina pratioca, Karina, koji nam je određen pri rođenju, nego ću se fiksirati na uopćenu temu o džinima. Ulazak džina u tijelo čovjeka nije nimalo lahak i može za neiskusnog džina biti koban, jer je čovjek svojim stvaranjem kodiran i nije baš jednostavno “provaliti šifru“. U tom smislu, zamislimo, jedan obični mobitel, koji ima svoju šifru pa se ne može ući u programe, što se neće utipkati ispravna lozinka. Uzvišeni Stvoritelj je čovjeka stvorio u najljepšem obliku, udahnuo u njega dušu i dao mu život koji se ne može platiti nikojim novcima ili zemaljskim dobrima, pa kako da tako skupocjeno stvorenje ne bude šifrirano i zaštićeno od “hakera” i raznih “provala u sistem” iz vana?!
Sva se djeca, prema Poslanikovu hadisu, rađaju u islamu ali ih njihovi roditelji učine kršćanima, pripadnicima jevrejske vjere, ateistima itd., pa primjereno ovom i ovakvom razumijevanju, kad se rode dobiju istu šifru šehadeta, koju pomno čuvaju do kraja života, obnavljajući je propisanim ibadetima i zaštitnim zikrom, izvršavajući date im obaveze a pazeći se onoga što je zabranjeno. Dakle, dok god se čovjek drži “sklopljenog ugovora” (emanet od Kālū belā), imat će sigurnosnu šifru protiv konektiranja iz vana! Svaki put kada prekrši ugovor sa svojim Stvoriteljem, mora učiniti tevbu (“restart sistema”), kako bi mogao koristiti sigurnosnu šifru – inače ističe rok trajanja ugovora i takvi postaju metom “hakerskih” (džinskih) nasrtaja. “Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug biti; oni će ih od Pravoga puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na Pravome putu.” (sura “Zuhruf”, 36-37)
Džinima je ovo poznato pa prvo pokušavaju uspostaviti “bežičnu konekciju” došaptavanja i raznih vesvesa sa osobom koju fokusiraju na svoj džinski nišan, bez pokušaja da “provale u sistem”, tek poslije uđu u čovjeka. Ovo možemo uporediti s modernim bežičnim Wi Fi i bluetooth povezivanjem čim se nađemo u dometu određene sprave ili routera koji posjeduju dotičnu opciju te ako, naravno, poznajemo odgovarajuću šifru. Ili još bolje, infracrvena veza između daljinskog upravljača i televizora gdje po želji šaltamo programe. Gotovo doslovice, na takav način džini i šejtani “šaltaju” većinu ljudi sve dotle dok ne budu sigurni da su ti ljudi dobro zavedeni i skrenuli s Puta Sredine pa ih onda ostave u zabludi dok ne umru, ako Allah Plemeniti to dozvoli.
Kao kad nekog ujede otrovna zmija, ubaci otrov u tijelo pa ode, pa ako se čovjeku ne izbaci otrov, on umire iako je zmija otrovnica već otišla. “Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: ‘Budi nevjernik!’ – pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: ‘Ti se mene više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!’” (Sura El Hašr) Ako gornji način nije dovoljan džinima, ili ako putem sihra dobiju nalog za ulazak u tijelo ili se džin zaljubi u osobu, ili sam od sebe želi ući u tijelo, onda on, prvo, prati određenu osobu i upoznaje je, planirajući i vrebajući zgodan momenat za ulazak u tijelo čovjeka. Naprimjer, lopov želi opljačkati banku pa mjesecima prije toga traži pogodnu filijalu gdje nema policije, ili je minimalno osigurava, kad su radnici na pauzi, kad je najviše para u trezoru i najmanje ljudi koji bi ga zaustavili u nakani ili bili opasni po njegov život ili plijen. Tako i džini uhode čovjeka, prate njegove navike, jačine i slabosti, sakrivaju se od drugih džina koji bi ih eventualno vidjeli i omeli ih; prate da li su čovjek ili žena vjernici, koliko im je jaka i da li postoji “ona šifra” s početka teksta, pa onda “uđu u tijelo” u momentu kada je to najpovoljnije za njih.
Nekad ih neko (sihirbaz) pošalje putem sihra, dadne im nalog, a sihr je, kako rekosmo, najstariji način ubistva “u rukavicama” i bez ostavljanja tragova. Nekad se džini zaljube pa bihuzure, nekad sami od sebe dođu kao muhe, nekad im ljudi nanesu nepravdu ili uvredu jer ih ne vide, a nekad ih ljudi prizivaju, ponekad se ljudi ne pridržavaju “ugovora” s Gospodarom svjetova, čine harame i izbjegavaju ibadet pa ih Gospodar ljudi i džina dadne kao iskušenje ili kaznu jer nam je “oslabila šifra i konekcija”. Ako nas to približi Allahu – onda je iskušenje, a ako ne popravi naše stanje prema Svemogućem – onda je kazna i, posljednje, da nas ponekad uznemiravaju iz radoznalosti.
Boravak džina u tijelu neophodno izaziva poremećaj ljudskog duha jer nije prirodno da džin boravi u tijelu čovjeka. Razboli ga.
Kad džin uđe u tijelo čovjeka putem jela ili pića, ili kroz lijevo uho, kroz usta prilikom zijevanja, na spolni organ prilikom bluda i sl., uglavnom se smjesti i stomak ili u kukove, u jajnike ili u leđa pa pokušava ući u glavu, ovisno o sposobnosti džina, otpornosti i imana čovjeka (nisu svi ljudi isti: nekog ubode osa, pa ako brzo ne dobije antiserum, može nastupiti gušenje i smrt, a nekog ubode par stršljenova pa samo otekne mjesto uboda), posebno u zadnji dio glave, gdje se onda “prikači” na sistem i ubacuje svoj software, pa blokira na momente, ili za stalno, ljudski um, pa vidimo ljude kako čine, govore ili pišu nevjerovatne i neprilične stvari, jer im džini (koji su šejtanova vojska) uljepšaju to što čine, posebno kod nekih školovanih i “nekih učenih”, pa “valjaju gluposti”: ohalale neprimjerenu muziku, ples, pušenje, kamatu itd.
“I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje.” (Sura Isra, 64)
Kao svaka bolest, i bolest od džina ima svoje simptome. Inkubacija virusa gripe traje možda sedmicu dana u kojoj osjetimo i primjetimo simptome gripe: malaksalost, kašalj, šmrcanje, temperatura, znojenje itd., a onda osoba padne u postelju i potrebuje njegu psihe i tijela. Simptomi džinskih bolesti mogu biti trenutačni (kod nekih samoubistava), ali se mogu vući godinama da ih oboljeli pogrešno protumači jer kada džin uđe u neko tijelo, on tada ne kaže: “Evo me, tjerajte me!”, već se dobro prikrije dok ne obuzme cijelo tijelo, ili dok ne “odradi posao” radi kojega je došao!
Pozabavimo se u nastavku teksta nekim simptomima džinskih napada i sihra.
Kod koga se nađe više simptoma istovremeno, to je jače djelovanje – što je više simptoma, u to je osoba više “pogođena”:
1. Škripanje zubima u snu;
2. Trzanje u prvom snu ili tokom spavanja
3. Sanjanje životinja, zmija ili mrtvaca;
4. Osoba sanja da leti ili pada;
5. Osjećaj da se nešto kreće pod kožom, posebno “igranje” mišića;
6. Da neki dio tijela trne iz čista mira;
7. Da “igra” oko pred ogledalom, ili, inače, čest boravak pred ogledalom ili i u toaletu i kupatilu i dugo kupanje bez razloga;
8. Gušenje u prsima, nagle ljutnje i izljevi bijesa, te ubrzan rad srca, aritmija;
9. Glavobolje i migrene, samoubilačke i ubilačke misli;
10. Initimni odnos u snu s nepoznatim ili poznatim muškarcem, ili ženom, odbojnost prema supružniku (kod žena, bol u jajnicima, ili ispod pupka, donji trbuh, bol kukova);
11. Bol u stomaku, posebno između dvije prsne kosti, ispod srca;
12. Povraćanje bijele, žute ili crvenkaste tečnosti ili krvnih ispljuvaka;
13. Problemi sa štitnom žlijezdom, velika lijenost, pretjerano znojenje;
14. Osjećaj osobe kako je neko prati ili posmatra;
15. Osjećaj da osoba čuje glasove ili da je neko doziva;
16. Zamišljenost, ukočenost pogleda, zagledanost;
17. Često buđenje iza ponoći i znojenje;
18. Često zijevanje i podrigivanje ili puštanje vjetra (često tvrda stolica neobično ružnog zadaha);
19. Najveći simptom – ostavljanje ibadeta i izbjegavanje namaza.
