Međutim, Američka pedijatrijska akademija (AAP) preporučuje da roditelji pričekaju dok djeca ne narastu dovoljno da sama donesu odluku o bušenju ušiju. Preporuka AAP-ja ima za cilj dopustiti djeci da sama odlučuju o vlastitom tijelu. Još jedna prednost čekanja je da će se dijete samo moći pobrinuti za čišćenje nakon bušenja, čime se smanjuje mogućnost infekcije.
Ako ipak i dalje vi želite donijeti tu odluku u ime svog djeteta, postoji nekoliko ključnih čimbenika koje trebate uzeti u obzir. Prvo, djetetu ne treba bušiti uši prije navršena dva mjeseca, kada se obično prima prva doza cjepiva protiv tetanusa.
"Nakon bušenja ušiju, javit će se bol, koja će nestati u roku od nekoliko dana. Što je dijete manje, to su manje šanse da će posegnuti za ušima i izvući naušnicu. Starije bebe, u dobi od pet ili šest mjeseci, mogu lokalizirati bol. To je problematično", kaže pedijatrica Norina Ocampo za Fatherly.
"U prvom mjesecu života je veći rizik da lokalna infekcija uđe u sustav i postane sistemska. Bakterije poput stafilokoka žive na koži, a ako dospiju u organizam, posljedice mogu biti ozbiljne", napominje pedijatar Ravi Jayaram.
U SAD-u bebama se uši mogu probušiti u pedijatrijskim ordinacijama, što se smatra najsigurnijim. Drugo mjesto na kojem se to preporučuju raditi su provjereni studiji za pirsing, koji su sterilni i čisti.
"Još bih napomenula da roditelji moraju na umu imati da su za bebe prikladne jedino naušnice od 24-karatnog zlata. Nikad nećete imati reakciju na čisto zlato, dok su kod nikla, čak i kod 14-karatnog i 18-karatnog zlata, moguće alergijske reakcije", napominje Ocampo.
Nakon bušenja ušiju, infekcije je moguće spriječiti čišćenjem područja oko naušnice alkoholom i okretanjem naušnica u ušnim resicama dva puta dnevno. Znakovi infekcije uključuju crvenilo i osjetljivost te gnojni iscjedak. U tom slučaju potrebno je potražiti liječničku pomoć.
