Život u Bosni i Hercegovini za većinu njenih građana nije nimalo lak. Za ljude sa invaliditetom, poput slijepih i slabovidnih osoba, zbog nemara vlasti život je višestruko teži.
I dok vlastodršci hronično zanemaruju potrebe građana kojim je dodatna pomoć potrebna, neki od "zanemarenih" kvalitet života odlučuju poboljšati sami.
Amir Mujezin od rođenja ima problemom s vidom. Unatoč višestrukim operacijama, i dalje je u kategoriji slabovidnih osoba. Zbog zdravstvenih problema već loš vid mu se svakodnevnog pogoršava. Ali sve to ga ne sprečava da, kad već niko, kako kaže, neće da pomogne, sam juriša na bh. vjetrenjače.
Jedan od velikih problema u digitalnom dobu s kojim se suočavaju slijepa i slabovidna lica u BiH je nedostatak ozvučenih internetskih stranica, koje nude mogućnost "čitanja" sadržaja bez potrebe za dodatnim, skupim programima za pretvaranje teksta u zvuk.
Kako bi se to promijenilo, Mujezin, samouki stručnjak za informatiku, odlučio je razviti sistem koji bi građanima BiH pomagao u korištenju interneta. A kako nema odgovarajuće literature iz oblasti IT-a prilagođene osobama koje ne vide, za mnoge bi realizacija te ideje djelovala kao nemoguća misija.
"Ljudi nisu svjesni koliko stvari koje se uzimaju zdravo za gotovo izmiču slijepim i slabovidnim licima. Državne agencije objave konkurse na koje bi se možda prijavili oni koji ne vide ili ne vide dobro, koji bi taj posao mogli obavljati, ali u startu nemaju tu mogućnost jer jednostavno te oglase ne mogu vidjeti", pojašnjava Mujezin.
Ovisnost o drugima
Zbog toga su uvijek bili ovisni o drugim ljudima, da im čitaju oglase i vijesti, da bi bili u toku.
"A ne znate koliko je ta ovisnost teška. Koliko nam je bitno da budemo samostalni, ako već možemo".
Amir je, uz pomoć prijatelja inženjera, razvio sisteme za ozvučavanje internetskih stranica, koje je ponudio brojnim državnim agencijama i institucijama. Nakon niza razgovora, kako s poznanicima iz svijeta politike tako i drugim izabranim predstavnicima vlasti, kao odgovorio bi dobio samo prazna obećanja i tapšanje po ramenu. Interesa za implementaciju rješenja koje bi olakšalo život hiljadama ljudi sa invaliditetom jednostavno nije bilo.
"Iz nekih agencija, koje se finansiraju našim, mojim novcem, su mi znali reći da idem sam tražiti novac od stranaca, kako bi se moglo finansirati ozvučavanje stranica. Pa to nigdje nema. Ili bi me nakon radnog vremena zvali sa privatnih brojeva, kako bi se 'dogovorili'. Na takve prijedloge odmah spuštam slušalicu. Vrijedno radim, ulažem vlastiti novac u razvoj projekata, ne želim da nekom dajem mito", ljutito govori samouki slabovidni informatičar.
Osim za ljude koji ne vide ili imaju slab vid, ozvučenje stranica pomaže svim onima koji imaju određenih problema, a kojim je teško surfati, poput invalida, osoba sa cerebralnom paralizom i nizom drugih zdravstvenih problema, naglašava.
Neprilagođena infrastruktura
Zbog prirode posla, veći dio dana je "na nogama", a prisiljen je koristiti usluge javnog prevoza, koji, kao i mnogo šta u zemlji, nije prilagođeno potrebama slijepih i slabovidnih lica.
Iako je kontaktirao brojne agencije i kompanije, kako bi im pružio mogućnost da hiljade riječi u kratkom roku pretvori u zvuk, pozitivnih odgovora je malo. Ipak, vlasti grada Sarajeva su prepoznale značaj ovakvog sistema, te Mujezinova kompanija Universal Design pretvara tekst zvanične gradske stranice u zvuk za sve one kojim je to potrebno. Osim Grada Sarajeva, klijent mu je i jedna velika medijska kuća.
"To je početak. Možda će i ostali shvatiti koliko je značajno ozvučavanje, kad vide da radi savršeno", navodi Mujezin, koji naglašava da pomoć i milostinju ne traži, već želi ravnopravnu priliku da dokaže da njegov sistem vrijedi.
Drugi veliki problem s kojim se Mujezin uhvatio u koštac je nemogućnost samostalnog glasanja slijepih i slabovidnih lica, ali i velikog broja građana s određenim zdravstvenim problemima.
"Ljudi koji ne vide moraju na birališta povesti nekoga ko će im biti pratnja, ko će glasati za njih. Znači, mi ne znamo da li ti ljudi zaista glasaju onako kako smo im rekli, ne znamo šta rade, da li varaju…", pojašnjava slabovidni informatičar.
Sigurno glasanje
Zbog toga je razvio sistem koji im iz udobnosti vlastitog doma omogućava sigurno glasanje putem telefona i uz korištenje vaučera sa jedinstvenim, sigurnosnim kodom. Tim sistemom bi samostalno glasali oni koji ne vide, ali i oni koji ne mogu na birališta izaći jer ne postoje odgovarajuće rampe za njihova invalidska kolica, zatim stari i slabo pokretni građani… Kako je sistem automatiziran i sa nizom sigurnosnih zaštita, ne bi moglo doći do zloupotreba.
Iako je imao pozitivne reakcije na sistem koji bi državu koštao pet maraka po glasaču koji glas daje putem telefona, a već naredni izborni proces bi ta cijena pala na tri marke, rješenje nije implementirano.
Mujezin je posebno ljut na stranke lijeve orijentacije, koje traže uvođenje skeniranja listića i nadzorne kamere na izbornim mjestima, ali nemaju sluha za ljude sa hendikepom.
"A radi se o gotovo 10.000 ljudi u BiH koji bi koristili ovakav sistem. Dakle, slijepi, slabovidni, invalidi, ljudi koji boluju od cerebralne paralize, drugim vidovima problema… I nikom očito nije stalo da se pomogne tim ljudima", navodi Mujezin.
Također je razvio i sistem koji omogućava zakazivanje termina kod ljekara bez potrebe da se lično ide do ambulante, što je rješenje koje, kaže, koristi svima. Dovoljno je instalirati aplikaciju za telefon, pozvati određen broj, pritisnuti par tipki, kojim se bira željeni datum i vrijeme pregleda, nakon čega u roku od nekoliko minuta stiže potvrda SMS porukom.
Nastavak razvoja
"Time se izbjegavaju redovi kod ljekara, neće djeca biti u istoj prostoriji s odraslima, nećete morati uzimati slobodan dan na poslu samo da biste zakazali pregled…", pojašnjava Mujezin.
Iako država svakodnevno nastavlja ignorirati potrebe ljudi sa invaliditetom, gdje se je opstanak biblioteke za slijepe doveden u pitanje, gdje nema adekvatnog stručnog osoblja za obrazovanje ljudi da određenim posebnim potrebama, gdje se razvaljuju semafori sa zvučnom signalizacijom, namijenjeni da olakšaju život slijepima i slabovidnim, Mujezin ne gubi nadu.
"Ne želim prestati raditi na poboljšanju kvaliteta svih nas u podređenom položaju. Nastavljam razvijati sve te ideje koje im olakšavaju život, kojim će biti koliko toliko ravnopravan član društva. Čak i ako društvo ne želi da im pruži tu ravnopravnost. Bez obzira na sve, neću odustati", odlučno tvrdi samouki slabovidni stručnjak za informatiku.