Riječ depresija danas se prečesto i neopravdano koristi za svako osjećanje tuge, straha i zabrinutosti, koji su prirodne reakcije na emocionalne, životne i egzistencijalne probleme. Nerealno je, neprirodno i besmisleno očekivati dobro raspoloženje tokom čitavog dana, iz sedmice u sedmicu, a ono kao da je postalo modni trend.
Tuga, žaljenje, potištenost, osjećaj praznine, krivice, nezadovoljstva, bijesa, samooptuživanje, plačljivost, bespomoćnost, beznadežnost, bezvoljnost, nezadovoljstvo... mogu da znače i da je u pitanju depresija. Svaki od ovih simptoma mora šire da se sagleda i da se na osnovu toga napravi procjena stanja takve osobe i plan za njeno eventualno liječenje kako bi joj se poboljšao kvalitet života. Evo nekih situacija koje se često dešavaju i koje treba pratiti da se stanje ne bi pogoršalo...
Postporođajna depresija
Postporođajna depresija je stanje koje u početku može da traje dvije-tri sedmice i neophodno je biti niježan prema porodilji jer one obično ne mogu da prihvate da većina okruženja obraća pažnju samo na bebu. Simptomi su veoma izraženi, duže traju i utiču na sposobnost porodilje da se bavi sobom i bebom, kao i drugim dnevnim aktivnostima. Ovo stanje obično se javlja u prva tri meseca od porođaja, a ukoliko je nepodnošljivo, treba se javiti stručnom licu radi prevazilaženja problema.
Razvod
Odluka supružnika da više ne žive zajedno jedan je od najstresnijih događaja u životu i sa sobom nosi mnogo bolnih osjećanja. Situacija postaje još kompliciranija ako partneri koji se razilaze imaju nasljednike. Dogovor razgovorom je najzdraviji oblik rastanka jer bi sreću dece trebalo staviti ispred spostvene. Bez obzira na to koliko smo spremni da se suočimo sa ovakvim stanjima, neophodno je pustiti da prođe određeni vremenski period koji će nam pomoći da prežalimo taj gubitak. Život tada ne treba potpuno podrediti deci, već se treba i drutšveno angažovati i vreme provoditi s prijateljima, u izlascima, posetama bioskopu ili pozorištu i uživati u svim stvarima koje vas maksimalno ispunjavaju.
Smrt člana porodice
Nakon smrti člana porodice ili nekog bliskog prijatelja sasvim je normalno da se osećamo tužno, potišteno i bezizlazno. Ovakvo raspoloženje, za razliku od depresivnog, obično prestaje posle određenog vremenskog perioda. Osobi koja je u stanju žalosti prija razgovor s prijateljima, saosećanje i podrška okoline, ljubaznost i neka osoba od povjerenja kojoj bez stida može da iskaže svoj očaj.
Kod tuge i žalosti fokus je više na samom gubitku, a javljaju se i momenti depresije i samooptuživanja. S druge strane, neke osobe ne registruju kod sebe tugu ili pad volje i ovde je riječ o maskiranoj depresiji: oni su često nerealno pozitivni i tako pokušavaju da istisnu negativna osjećanja. Ako ovakvo stanje potraje, obavezno se treba obratiti stručnjaku.
Stres zbog gubitka posla
Mnogim ljudima je gubitak posla stres jednak onom kao kada izgube člana porodice. Mnogi se nakon toga povuku u sebe i tuguju, ali je ovakvu situaciju zdravije iskoristiti kao korisnu lekciju i krenuti u potragu za novim poslom. Ovakve situacije ne treba prihvatati kao realno stresne (poput ozbiljnih bolesti, gubitaka bliskih osoba, izbjeglištva, razvod i sl.) jer se ne dešavaju svakog dana, već ponekad. Uz pozitivne misli i konkretan rad i ovu situaciju je moguće prevazići i naći adekvatno rešenje.