Kazala je kako se ovo odnosi na sve nas koji živimo na prostoru bivše Jugoslavije.
"Što se Srebrenice tiče, utisak koji sam stekla je da se u principu svima 'fućka' za te ljude, kao i međunarodnoj zajednici. To je bilo tako i tada kada se događalo i sada, gotovo 30 godina nakon toga. Ta karta se izvlači na godišnjicu ili koristi za političke poene i izborne kampanje. Suštinski, mislim da se to nikog ne tiče. Ti ljudi su propali u crnu rupu, ostavljeni sa svih strana, i tako je i danas", rekla je.
Govorila je i o tome kako je došlo do promjene scenarija za "Quo Vadis, Aida?".
"U prvobitnom scenariju sin je bio glavni lik, jer je nastao prema motivima Hasana Nuhanovića. On je čovjek koji je kao srednjoškolac počeo raditi u bazi UN-a u Potočarima, i to je njegova priča. On je u tom egzodusu izgubio majku, oca i brata. U tvoj prvoj verziji sam također bila majka. Međutim, onda su se Jasmila Žbanić i Hasan Nuhanović razišli zbog nekih stvari. Čovjek je to drugačije zamišljao, a to je film i umjetnička sloboda...", ispričala je.
Dodala je da je film "Quo Vadis, Aida?" zapravo umjetnički čin.
"Onda su se oni odvojili i tako je Jasmila odlučila da centar premjesti na majku. Ispostavilo se da je samim tim scenarij, odnosno čitava priča postala još snažnija", kazala je.
