Pitanja oko autentičnosti hit serije The Crown prisutna su od samih početaka emitiranja. Nakon smrti britanske kraljice Elizabete II. interes za serijom koja se bavi njezinom dugogodišnjom vladavinom osjetno je porastao, a s tim dolaze i klasična pitanja o tome jesu li događaji u seriji stvarni ili izmišljeni.
UPOZORENJE! Tekst sadrži spoilere!
Generalno gledajući, The Crown se svim silama trudi biti što bliže istini, ali kao i mnoge druge serije i filmovi, često pada na testu autentičnosti iz vrlo jednostavnog i uobičajenog razloga - zabavu i činjenice ponekad je teško pomiriti. Naravno, nikada ne treba zaboraviti ono staro pravilo da igrane serije i filmovi nisu dokumentarci i da svemu što gledate treba pristupiti s velikim odmakom. Na kraju dana, igrana serija ovog tipa cilja na to da vas zadrži prikovanima za ekrane, a ne da vas neprestano zasipa gomilom činjenica.
Postoje dvije istine
Tvorci serije angažirali su čak pet savjetnika koji aktivno rade na tome da sve informacije provjere, ali nakon što oni odrade svoj posao scenaristi će izabrati ono što im se čini iskoristivim i na temelju toga stvoriti kombinaciju istine koja će gledateljima biti najzanimljivija.
Glavni čovjek serije Peter Morgan često se znao naći na udaru kritika povijesnih čistunaca koji su zaboravili da ne gledaju seriju čija primarna funkcija nije educirati, već zabaviti, a zamjerali su mu sve od poigravanja s vremenom, preko izmišljanja likova, pa sve do stvaranja situacija koje se jednostavno nisu mogle dogoditi u stvarnosti.
"Postoje dvije istine. Postoji povijesna istina i veća istina o prošlosti", objasnio je Robert Lacey, jedan od savjetnika na seriji koji je o svojim iskustvima napisao čak dvije knjige.
S njim se slažu i glumci u seriji koji tvrde da je priča utemeljena na stvarnim likovima, ali da je sasvim opravdana i utemeljena umjetnička sloboda da autori stvore nešto svoje, bile to pretpostavke o onome što se dogodilo iza zatvorenih vrata ili neke veće lekcije koje se mogu izvući iz stvarnih događaja.
Netočnosti imaju stvarne posljedice
S druge stane, oni kritični prema ovom pristupu pak smatraju da serija stvara pogrešne predodžbe o stvarnim ljudima i da to ima stvarne posljedice. Primjerice, Camilla je godinama pokušavala popraviti svoj imidž narušen ljubavnim trokutom između nje, Charlesa i Diane, a serija samo nepotrebno forsira zaboravljeni narativ i gura ga u prvi plan.
U isto vrijeme, preskaču se neki uistinu zanimljivi događaji iz povijesti kraljevske obitelji kao što su pokušaj otmice princeze Anne ili Krvavu nedjelju, tragični incident u Sjevernoj Irskoj kada su britanski vojnici upucali 14 katoličkih prosvjednika. Lacey objašnjava da scenaristi jednostavno nisu pronašli način kako spomenute događaje uklopiti u planiranu priču.
"Jako branim ideju da serija stvara uvjerljivu verziju prošlosti. Kad se odlučimo odmaknuti od povijesti, to ne radimo olako, već na temelju želje da prenesemo određenu poruku koju je moguće prenijeti jedino izmišljanjem", rekao je Lacey. Drugim riječima, samo zato što su neke scene i dijalozi izmišljeni, to ne znači da ne ilustriraju nešto stvarno.
No, ne dijele svi isto mišljenje.
"Netočno je, očito potpuno nepravedno, ali u isto vrijeme i opasno za britansko ustrojstvo. Netočnosti su opasne jer ljudi vjeruju u njih", rekao je povjesničar Andrew Roberts koji je napisao The Royal House of Windsor koja prati povijest kraljevske obitelji. Dodao je i da je serija posebno nepravedna prema Camilli koja je prikazana kao zla i bezosjećajna žena što "ne može biti dalje od istine".
Što o seriji misle članovi kraljevske obitelji?
Iako se na seriju nikada nisu službeno osvrnuli osim što su u priopćenju istaknuli da ne surađuju sa scenaristima i ne utječu na teme kojima će se serija baviti, u medijima su se pojavile neke informacije.
Primjerice, kraljičin najmlađi sin, princ Edward i njegova supruga Sophie, za Sunday Express izjavili su 2017. da je kraljica pogledala prvu sezonu. I dok Edward i Sophie obožavaju seriju, kraljici se svidjela, ali smatra da su neki događaji pretjerano dramatizirani.
No, iz sezone u sezonu, njezino je mišljenje navodno bilo sve gore. Osim što joj se nije nimalo svidio način na koji je prikazan princ Philip, smetalo ju je i to što će većina gledatelja misliti da je to realan prikaz obitelji: "Uznemirilo ju je da je princ Philip prikazan kao bezosjećajan otac. Posebno ju je zasmetala scena u kojoj Philip nema razumijevanja za Charlesa na letu iz Škotske. To se jednostavno nije dogodilo."
Četvrta sezona posebno im se nije svidjela, a jedan od Charlesovih bliskih suradnika za Daily Mail je izjavio da obitelj najviše problema ima s načinom na koji su se pozabavili odnosom Diane i Charlesa: "Ovo je drama i zabava s komercijalnim namjerama, a snimljena je bez razumijevanja za stvarne ljude čije živote otimaju i izrabljuju.
U ovom slučaju, izvlače događaje koji su se dogodili u teškom razdoblju prije 25 ili 30 godina bez razmišljanja o bilo čijim osjećajima. To nije ispravno niti pošteno, posebno zato što većina toga što prikazuju nije istinito. Nemaju namjeru ispričati pažljivo nijansirane priče, sve je vrlo dvodimenzionalno. Ovo je trolanje s holivudskim budžetom. Javnost ne bi smjela vjerovati da je ovo točan prikaz onoga što se stvarno dogodilo."
U svakom slučaju, jasno je da serija svakom novom sezonom izaziva sve više reakcija, no mi ćemo se ovog puta pozabaviti stvarima koje su povijesno netočne i koje su izazvale najviše reakcija onih upoznatih s pravim događajima koji su za potrebe serije izmijenjeni, sažeti ili jednostavno izmišljeni.
Dobro je poznato da su se afere zaista dogodile i da je ljubavni četverokut itekako sočan materijal za seriju, ali vrijeme afera princeze Anne, princa Charlesa i njihovih veta s Andrewom i Camillom Parker-Bowles malo je promijenjeno. Iako se sve viđeno dogodilo, u stvarnosti se dogodilo s nekoliko godina razmaka.
Princeza Anne i Andrew Parker-Bowles svoju su vezu započeli u ljeto 1970., pune dvije godine prije nego što su se Charles i Camilla upoznali. Naime, 1972. princeza je već bila u vezi sa svojim budućim suprugom Markom Phillipsom, a njihove zaruke i vjenčanje dogodilo se godinu dana kasnije.
U srpnju 1986. The Sunday Times na naslovnici je objavio priču u kojoj se tvrdi da je kraljica užasnuta hladnim i bezosjećajnim pristupom Margaret Thatcher. Prvenstveno se radilo o premijerkinom preblagom stavu prema apartheidu u Južnoj Africi i činjenici da je konfliktna osoba čija politika stvara podjele u društvu. I dok je sadržaj teksta točan, scenaristi su bili malo preslobodni u tumačenju onoga što se stvarno dogodilo.
Serija sugerira da je kraljica naredila svom tajniku da njezine stavove prenese medijima, ali vrlo je mala vjerojatnost da se to zaista dogodilo. Buckinghamska palača službeno je demantirala članak, a čak je i autor biografije Margaret Thatcher John Campbell napisao da nitko unutar vlade nije iskreno vjerovao da je kraljica imala bilo što s curenjem informacija.
Ako je vjerovati seriji, odnos između kraljice i bivšeg premijera Winstona Churchilla bio je izuzetno hladan, pogotovo na početku njegova mandata. Osim toga, Churchill je u seriji prikazan kao nevjerojatno strog i ozbiljan čovjek.
U stvarnosti, njihov je odnos bio izuzetno pristojan, a kraljica je kasnije više puta izjavila da je upravo Churchill bio njezin najdraži premijer jer je bio "zabavan suradnik". Štoviše, u seriji se nikada ne prikazuje njegova zabavna strana, već je prikazan kao smrtno ozbiljan političar.
Michael Fagan proveo je tri mjeseca u psihijatrijskoj bolnici nakon uhićenja zbog provale u Buckinghamsku palaču. Učinio je to dva puta tijekom ljeta 1982. Tijekom prvog "posjeta" poslužio se samo vinom, a drugi posjet završio je u kraljičinoj spavaćoj sobi. No, pravi razlozi provale nisu bili pretjerano zabavni scenaristima koji su priču malo začinili.
Naime, u seriji Fagan provaljuje u palaču kako bi kraljici dao do znanja da je nezadovoljan načinom na koji Thatcher vodi zemlju i svoje joj razloge nekoliko minuta objašnjava sjedeći na krevetu. U stvarnosti kraljica je istog trena napustila sobu, a Fagan ni sam nije znao zašto je to učinio. Kasnije je čak izjavio "da mu je tako jednostavno došlo".
Opće je prihvaćeno da kraljica nije bila posebno naklonjena Diani i da su mnogi vjerovali da je brak s Charlesom osuđen na propast, ali kraljevska obitelj očito je odlučila ignorirati probleme i nastaviti s vjenčanjem. U seriji je princeza Margaret ta koja se otvoreno usprotivila braku i sugerirala obitelji da raskinu zaruke.
Iako je sasvim moguće da je Margaret imala sumnje u održivost veze, ne postoje dokazi da je svoje stavove ikada podijelila s bilo kime, a posebno ne s obitelji. Naime, ova scenaristička odluka nije posljedica istraživanja, već sugestija glumice Helene Bonham Carter koja je zaključila da bi to mogao biti zanimljiv "ukras" priči.
Dio problema s povijesnim činjenicama u seriji rezultat su umjetničke slobode, ali ponekad je riječ o lošem istraživanju i ne obraćanju pažnje na detalje. Jedan od tih primjera je problem koji su neki primijetili u četvrtoj sezoni, a radi se o kraljičinoj uniformi tijekom ceremonije povodom proslave kraljičina rođendana.
Uglavnom, oni upoznati sa svečanim odorama primijetili su problem s agiljetama koje su pogrešno povezane. Budući da ne postoji razlog zbog kojeg bi kostimografi namjerno mijenjali taj detalj, dalo bi se zaključiti da problem leži ili u površnom istraživanju ili omašci kostimografa.
Mnogi se i dan-danas ne slažu oko toga je li Velika Britanija trebala ratovati s Argentinom zbog invazije na Falklandsko otočje, ali čak i oni koji se ne slažu s odlukom vlade ne vjeruju da je odluka uvjetovana osobnim problemima i emocijama premijerke Thatcher.
Istina je da je premijerkin sin Mark nestao na šest dana tijekom 1982., ali čak i najveći kritičari Thatcher neće se složiti s time da je to utjecalo na njezinu odluku. Postoji mnogo razloga zašto to nije istina, a jedan od najočitijih je taj da je konflikt započeo tek tri mjeseca nakon što se Mark sigurno vratio kući.
