Spominjući slučaj Musaove, a.s., majke koja je bila primorana baciti svog tek rođenog sina Musaa, a.s., u rijeku i trenutak kad joj je sin ponovo vraćen, Allah u Kur’anu veli: ”I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje….” (El-Kasas, 13.)
Ajet u kojem se govori o Allahovoj uputi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako treba postupati sa svojim ženama, završava se riječima: ”Najlakše će tako one radosne biti i neće se žalostiti i tako će sve onim što im ti daješ zadovoljne biti.” (El-Ahzab, 51.)
Kada je Merjem, a.s., u trenutku kada je kao djevica trebala roditi, poželjela da je umrla prije tog trenutka, jer se bojala reakcija i optužbi od strane svoga naroda, bilo joj je rečeno: ”I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: ‘Ne žalosti se!”’ (Merjem, 24.)
Spomenuti ajeti objašnjavaju nam da je ženska tuga duboka i bol teška, zato blago i nježno postupajmo sa ”staklenkama”, kako se u nekim predajama nazivaju žene, jer ako je žena tužna i žalosna, njeno srce se lomi od bola.
Stoga, ne lomi majčino srce ni jednom riječju, pa čak ni tvojim bolom i jaukanjem usljed bolesti. Ne lomi srce svoje sestre ismijavanjem. Ne lomi srce svoje supruge odbacivanjem i zapostavljanjem. Zagrli svoju kćerku i nasmiješi joj se, odazovi joj se kada te zove i kada traži nešto od tebe. Približi se Allahu, dž.š., čineći dobročinstvo spomenutim ženama i nikada nemoj unositi tugu u njihova srca. Jer, mi ne možemo ni pojmiti kakva nas nagrada kod Allaha čeka zbog unošenja radosti i sreće u srca naših majki, supruga, sestara i kćeri.
