Ibnul Kajjim je rekao komentarišući sljedeći hadis:
„Iskušenja i smutnje će dolaziti na srca jedna za drugim kao što je satkana hasura, prut po prut. Pa srce koje prihvati ova iskušenja, ostaviti će na njemu crnu tačku, a koje ih odbije, na srcu će ostati bijela tačka. Tako da će postojati dvije vrste srca: čisto kao bijeli glatki kamen kome smutnja neće moći naštetiti sve dok postoje nebesa i Zemlja i drugo, crno srce sa velikim naslagama, koje neće prepoznati dobro, niti će prezirati zlo. Slijedit će samo svoje strasti.” (Muslim)
Iskušenja će biti predstavljena srcima – i izvori njegove slabosti su: iskušenja koja se odnose na lažne želje i iskušenja koja se odnose na šubhe (sumnje)… Prve uzrokuju da namjere i želje budu iskvarene dok druge uzrokuju da znanje i vjera budu iskvareni.
Govoreći o tim iskušenjima, on je rekao: “Srca, kada budu izložena tim iskušenjima su od dvije vrste:
Prva vrsta: srce koje kada bude izloženo tim iskušenjima prihvate ih kao što spužva upije vodu, ostavljajući u njemu crnu mrlju. Takvo srce nastavlja da upija razna iskušenja koja su mu predstavljena sve dok ne postane crno i iskvareno i to je ono što se misli pod „prevrnutom čamcu“. Tako kada se ovo desi, dvije opasne i smrtonosne bolesti ga preuzmu i potope ga u uništenje:
1) Mješanje dobra i zla, tako niti prepoznaje dobro niti odbacuje zlo. Ova bolest može doći do tog stepena da vjeruje da je dobro zlo a zlo dobro, da je Sunnet novotarija a novotarija Sunnet. I da je istina zabluda a zabluda istina.
2) Suđenje prema strastima i željama, preko i protiv onoga sa čim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem došao, bivajući zarobljen svojim strastima i željama i vođen njima.
Druga vrsta: Bijelo srce u kojem je svjetlo koje ostaje sjajno i čije blještavilo osvjetljava. Tako da kada iskušenja budu izložena takvom srcu, ono ih odbije i okrene se od njih. To još više povećava njegovo svjetlo i blještavilo i njegovu snagu.
