Mnogi ljudi misle: inteligentan čovjek to je onaj koji je mnogo čitao, koji je dobio dobro obrazovanje (po mogućnosti humanitarno), mnogo putovao, poznaje nekoliko jezika i koji barata širokim vokabularom. Međutim, može se imati sve to i biti neinteligentan.
A velika je mogućnost da, iako ništa od ovoga nema, čovjek ipak bude prirodno inteligentan. Obrazovanost se ne smije miješati sa inteligencijom. Obrazovanost živi starim sadržajem, a inteligencija – stvaranjem novog, osvještavanjem starog znanja kao novog.
Inteligencija, to nije samo znanje, već i sposobnost da se razumiju drugi. Ona se ispoljava u hiljadama i hiljadama malih stvari: u sposobnosti da se sa uvažavanjem negoduje, da se ponaša skromno za stolom, u umijeću da se neprimjetno (stvarno neprimjetno) pomogne drugom.
Da se čuva priroda, ne baca smeće oko sebe – ne prlja opušcima ili psovkama, glupim idejama (to je takođe smeće, i to još kakvo)! Upoznao sam, na ruskom Sjeveru, seljake, koji su bili zaista inteligentni ljudi. Oni su održavali iznenađujuću čistoću u svojim domovima.
Znali su da cijene dobre pjesme, znali su da ispričaju zanimljivu priču koja se desila njima ili drugima, vodili su uredan život, sa razumijevanjem se odnosili prema tuđoj tuzi i tuđoj radosti.
Inteligencija, to je sposobnost za razumijevanje, za opažanje, to je tolerantan stav prema svijetu i ljudima.
