U nekim dijelovima svijeta, potpuni nestanak pčela je postala stvarnost sa kojom se suočavaju hiljade ljudi čiji opstanak direktno zavisi od usjeva koje oprašuju pčele.
Razloga je mnogo – pesticidi, varoa, krčenje šuma i nebriga čovjeka o svom prirodnom okruženju
Poznata je izjava Alberta Ajnštajna koji je svojevremeno upozorio da kad pčele nestanu sa lica Zemlje, čovječanstvu će preostati samo četiri godine života. On nije bio sam u tim upozorenjima, naučnici već godinama uzaludno objavljuju zabrinjavajuća istraživanja koja pokazuju da se populacija pčela na globalnom nivou smanjila za čak 50%.
Ukratko, ukoliko nestane pčela, nema oprašivanja usjeva, nema biljaka niti životinja – nema ni ljudi. Iako je Evropska komisija zabranila upotrebu tri vrste pesticida u zemljama Evropske unije kako bi zaštitili populaciju pčela, mnogi se pitaju da li je već prekasno.
Isprepletene sudbine čovjeka i pčele
Alarm za uzbunu prvi put se upalio prije desetak godina u SAD-u. Do danas je nestanak pčelinjih zajednica pogodio više od polovine svih američkih država. Zapadna obala izgubila je 60 posto komercijalne populacije pčela, dok je istočna obala ostala bez 70 posto. Ovaj katastrofalni trend se ubrzo počeo širiti na Evropu, a prve žrtve bile su pčelinje populacije u Njemačkoj, Švicarskoj, Španiji, Portugalu, Italiji u Grčkoj.
Pčelari i naučnici su šokirano posmatrali iznenadni i naizgled neobjašnjivi nestanak pčela. U utrci s vremenom, stručnjaci su otkrili koji je uzročnik ovog masovnog pomora – CCD ili „poremećaj kolapsa kolonije“, uslijed kojeg pčele nestaju bez traga. Šokanta je i činjenica da destruktivno ljudsko djelovanje poput krčenja šuma i prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa dovodi do toga da dnevno izumre na desetine životinjskih vrsta, čime se nepovratno uništava osjetljivi ekosistem naše planete.
– Biljke i pčele su prirodno povezane neraskidivom vezom, koja im osigurava međusobni opstanak. Većina biljnih vrsta koje ljudi koriste za hranu postoje upravo zahvaljujući pčelama i njihovom oprašivanju, a najveći krivac za masovno izumiranje pčela je čovjek koji prekomjernim korištenjem pesticida ugrožava pčelinje zajednice širom svijeta. Ukoliko se ostvari najcrnji scenarij i pčele jednog dana zaista izumru, stotine miliona usjeva će propasti, a čovječanstvo će se suočiti sa najvećom prijetnjom od svog postanka – naglašava se u izvještaju UN-a iz 124 zemlje.
Tačno je da pčele nisu potrebne za opstanak i oprašivanje svih biljnih vrsta jer se neke od njih oprašuju pomoću vjetra, ali mnoge od naših najcjenjenijih namirnica bi mogle zauvijek nestati. To su prije svega jabuke, bobičasto voće, kafa, limun, mrkva, krastavac, patlidžan, grožđe i mnoge vrste sjemenki i orašastih plodova.
Zastrašujuće posljedice
Evropska unija je prije četiri godine strogo zabranila upotrebu neonikotinoida, međutim ta odluka nije donijela značajne rezultate. U Francuskoj na primjer, ovakva mjera zabrane je na snazi još od devedesetih godina prošlog vijeka, ali francuske pčele i dalje umiru alarmantnom brzinom.
Brojna istraživanja pokazuju da je u zadnjih deset godina umrlo toliko pčela da će ukoliko se njihov pomor nastavi, svijet zadesiti globalna katastrofa u vidu nestašice hrane i totalnog ekonomskog i poljoprivrednog kraha.
Američka stranica Whole Foods Market nedavno je objavila svoje viđenje svijeta bez pčela, a rezultati su bili zaista zastrašujući. Prvi na udaru bi se našli pčelari čija je industrija u Americi 2012. godine zaradila oko četiri milijarde dolara. Poljoprivredna industrija bi se raspala za godinu dana jer pčela više neće biti da oprašuju usjeve i druge biljke koje koristimo za hranu. Dalje, oko 80% voća i povrća bi nestalo što bi se katastrofalno odrazilo na kvalitet ishrane i zdravlje svakog čovjeka na planeti.
Možda najstrašnije posljedice bi bile one ekonomske prirode. Krave bi zbog nekvalitetne ishrane proizvodile manje mlijeka, a samim tim mliječni proizvodi poput jogurta i sira bi postali veoma skupi. S obzirom da biljke poput pamuka, suncokreta i kokosa zavise od pčelinjeg oprašivanja, njihovim izumiranjem ljudi bi ostali i bez osnovnih namirnica kao što su masti i ulja.
Nestanak svih ovih namirnica od kojih nam zavise životi doveo bi do borbe za golo preživljavanje, ekonomski kolaps bi uzrokovao drastično povećanje cijena hrane što bi na kraju neminovno dovelo do svjetskog rata zbog gladi.
Šta možemo sami napraviti?
O uzročnicima pčelinjih stradanja će se i dalje nagađati i voditi žestoke rasprave u pčelarskim i naučnim krugovima, ali to neće vratiti izgubljeno niti nadoknaditi davno učinjenu štetu.
Pred nama su dva izbora: mirno čekati nadolazeću katastrofu ili pokušati barem malo nadoknaditi štetu i dati nadu slijedećim generacijama. Nije bitno da li se bavite pčelarstvom ili ne, za spas pčela, a samim tim i nas samih, potrebno je samo malo dobre volje.
1. Ukoliko živite okruženi zelenilom ili u kući sa baštom, možete zasaditi voćke koje će pčelama pružati prijeko potrebni nektar. To su prije svega jabuke, trešnje i maline.
2. Pčelama je potreban siguran izvor hrane tokom cijele godine, pa obratite pažnju koje cvijeće sadite u određeno doba godine. Cvijeće za sadnju se najčešće dijele u tri grupe: ono koje cvjeta tokom proljeća (šafran, kadifa, zumbul), jeseni (jedić, pupavica) i ljeta (crnjika, karanfil, kadulja). Proljetno cvijeće će im pružati izvor nektara dok je vrijeme vani još uvijek svježe, a ono jesenje pčele koriste za skupljanje nektara i polena za zimu.
3. Svoju baštu možete ukrasiti i lavandom i bršljanom kojima pčele ne mogu odoljeti.
4. Voda je izvor života za sva živa bića pa tako i za pčele. Ona pčelama pomaže pri pravljenju hrane za leglo i rashlađivanje košnice tokom vrelih ljetnih dana. Kako biste pomogli u spašavanju pčela, u dvorištu kuće možete postaviti jednostavno pojilo za pčele sa svježom vodom. Pojilo može biti i obična kanta sa vodom na kojoj će vam pčele biti itekako zahvalne.
(bhpcelar.com)