Sestro,
Razmisli samo koliko puta je hidžab učinio da se muškarci osjećaju distancirano od tebe, i da osjećaju stid od tebe. Koliko puta je tvoj hidžab prepreka, čak i u najnužnijim situacijama, poput odlaska doktoru. Sigurno si barem jednom u životu osjetila kako sa stidom doktor pristupa pregledu tebe. Ja, elhamdulillah, jesam. I to ne jednom. I svaki put sam u srcu osjetila neopisivu zahvalnost Njemu, na uputi, na hidžabu. I svaki put je moja ljupav prema hidžabu porasla. I učinila da osjećam neopisov ponos.
Koliko je samo puta tvoj hidžab sputao muškarca u komunikaciji s tobom. Koliko puta ga je spriječio da ti ispruži ruku, da te dodirne, da bude “razuzdan” prema tebi.
Hidžab, sestro, shvati kao poklon od Njega. Poklon, s kojim ti je darovao ono najljepše.
Poklon koji te čini sklonjenom, zaštičenom, čednom. I ni trenutka ne misli da ti je njime uskraćeno bilo šta. Zar ne vjeruješ da ti Gospodar želi samo najbolje?
Ne teži, sestro, da ga skrnaviš uskim pantolonama, kratkom košuljom, otkrivanjem vrata, visokom štiklom, mindžušama koje vjese, šminkom koja sija…
Ne teži, sestro, da ga skrnaviš uskom odjećom, prozirnom i kratkom. Jer, slast hidžaba nije potpuna, sve dok mu nešto nedostaje. Zar očekuješ da ti hidžab bude zaštita, a otkrila si ono što on pokriva? Ili si se obukla izazovno, težeći da pažnju na sebe skreneš. Kome? Zbog čega? Molim te, objasni sebi. Dadni sama sebi odgovor. Shvatit ćeš, sestro, da je veza između hidžaba i duše tako tijesna. I da će te hidžab konstantno pozivati na čišćenje nijjeta, iskrenost, i želju da ga nosiš samo radi Njega. I da ga nosiš samo zbog onoga zbog čega ti ga je Gospodar i propisao.
Sestro, molim te, razmisli o svome hidžabu. Ovo nisu samo moje riječi. Moje riječi su nastale na najčvršćem temelju- na ajetima iz Kur’ana Časnog.
„A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.“ (sura An-Nur, 31)
Zar oboren pogled ide uz izazovan hidžab? Nije li obaranje pogleda oličenje stida? A kako divno pristaju široke haljine uz oboren pogled. Odjeća čestitosti uz skrušeno srce. Kako je samo divana odjeća čednosti i čestitosti!
„O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.“ (sura Al-Ahzab, 59)
Hidžab je naredba Njegova, ali i velika blagodat. I ono po čemu su se prepoznavale Poslanikove, s.a.v.s., žene i kćerke, kao i žene prvaka Ummeta, ashaba. A divno li je sličiti njima!
Gospodaru, povećaj nam svijest o svetosti i vrijednosti hidžaba. I ne dozvoli da ga skrnavimo svojim nefsom. Jer, poklon od Tebe treba da bude primljen na najljepši način. Dostojno i veličanstveno. Amin.
Foto:N-UM
