Hasan Unlu, iz jugozapadnog turskog grada Antalija, koji je 1974. godine, kao 28-ogodišnjak, upisao prirodno-matematički fakultet, odsjek biologiju, zvanje diplomiranog biologa stekao je tek 43 godine kasnije, u svojoj 71. godini.
Unlu je 1974. godine, dok je bio državni službenik pri Ministarstvu zdravstva Republike Turske, položio prijemni ispit i primljen na odsjek biologije, na Univerzitetu Hacettepe u Ankari. Obzirom da je u tom periodu radio u gradu Burduru, i nije uspio prebaciti se u glavni grad, Unluovo fakultetsko obrazovanje ostalo je nedovršeno.
Unlu je potom napustio državnu službu te se počeo baviti trgovinom. Decenije su prošle, no njegova želja da diplomira biologiju nikada nije prestala. Prije četiri godine nastavio je sa studijem biologije, na Univerzitetu Akdeniz u Antaliji, te je nakon vrlo uspješne četiri godine dobio diplomu.
U razgovoru sa novinarom AA, Unlu je govorio o tome kako je biti student u sedmoj, te diplomirati u osmoj deceniji života. Na samom početku je istakao kako su studenti na prvoj godini najprije mislili da je profesor na ovom fakultetu.
Iako su na odsjeku studenti starosne dobi od 18 do 24 godine, Unlu navodi kako je dosta vremena tokom studija provodio s prijateljima u studentskoj kantini.
Želi učiti strani jezik i upisat postdiplomski
”Sa studentima sam vrlo brzo uspostavio jedan odnos koji je bio na relaciji starijeg-mlađeg brata. Mnogi od njih su mi često govorili ‘zašto studiraš u tim godinama’, ‘penzioner si, idi kući i odmaraj’. Moj odgovor je bio da obrazovanje ne poznaje godine”, istakao je Unlu.
Navodi također kako je tokom studiranja nastavio je baviti se trgovinom.
“Iako sam se bavio trgovinom, moja želja da diplomiram nikada nije prestala. Uvijek sam želio učiti. Postavljam sebi nove ciljeve. Nakon što sam diplomirao, sada želim naučiti jedan strani jezik, te nastaviti sa postdiplomskim studijima. Imam dvoje djece i tri unuka. Unuk je također student. Govorio sam mu da dođe u Antaliju da diplomiramo zajedno na istom univerzitetu. On mi je kazao ‘ako ti studiraš u ovim godinama, ja moram doktorirati’. Unuk je trenutno na doktorskom studiju. Tako da je oko mene nastala jedna sinergija”, priča Unlu.
”Ako sam penzioner, ne moram leći u ćošak i čekati da umrem”
Dodao je kako su vrlo pozitivne reakcije među prijateljima i susjedima, na činjenicu da je diplomirao u osmoj deceniji života.
”Moja majka je naučila čitati i pisati u 55. godini. Moj dajdža je bio hafiz. Nije bio u mogućnosti da na vrijeme završi srednju školu, pa je nakon toga, u poodmaklim godinama diplomirao književnost. Tako da je naša porodica oduvijek imala jedan poseban odnos prema obrazovanju. Ako volimo ovu zemlju, bez obzira na naše godine moramo učiti, raditi i proizvoditi. To što sam penzioner, ne znači da trebam negdje leći u ćošak i čekati da umrem”, poručio je Unlu.
Dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Antaliji prof. dr. Ahmet Aksoy istakao je kako se sjeća dana kada je Unlu upisao fakultet, te naglasio kako je tokom studija bio vrlo marljiv i vrijedan student.
”Uspješno je završio fakultet i pokazao da obrazovanje ne poznaje godine. Očekujemo da nastavi postdiplomski studij”, poručio je Aksoy.
Student sa odsjeka 22-godišnji Nezir Cakmak ističe da je Unlu, osim što je individualno bio vrlo uspješan student, istovremeno bio i svojevrsna pokretačka snaga za dobar dio studenata na ovom odsjeku.
”Koristili smo se njegovim iskustvom. U mnogim stvarima nam je davao putokaze kako i šta da uradimo”, rekao je Cakmak.