U filmu "Quo vadis, Aida?" rediteljice Jasmile Žbanić igrao je glavnog zlikovca. Prvi dan snimanja je, kaže, bio vrlo težak. Osim što je trebalo odjenuti 800 statista pa je taj proces počinjao već u 4 ujutro, zbog traume koja se probudila u ljudima morali su prekinuti snimanje.
"Ja sam ušao u toj prvoj sceni, krenuo u tu zločinačku agresiju, ljudi su počeli padati u nesvijest, statisti, ali ne figurativno nego doslovno", ispričao je za Hrvatsku radio-televiziju (HRT).
Prekinuli su snimanje.
"U ljudima se probudila trauma. Među njima su bili ljudi koji su i sami proživjeli neke druge patnje po drugim logorima. Bilo je statista iz svih krajeva BiH", dodaje.
Igrati zlikovca mu je, kaže, u opisu radnog mjesta, a ova uloga je bila njegova osobna katarza. Svaki čovjek koji gleda film "Quo vadis, Aida?" doživi, kaže, fenomen.
"Vi ne gledate taj film s distancom, kao što gledate Schindlerovu listu. Vi kad izađete poslije Schindlerove liste, znate da ste gledali genijalan, težak, potresan, najbolji film o holokaustu, ali znate da je to negdje daleko iza vas. Kada izađete iz sarajevskih ili hrvatskih kina, u Srbiji se film ne prikazuje, vi ste i dalje savremenici zločina. Ja sam izašao sa zatvorene projekcije u Sarajevu, upalio mobitel, otišao na neki portal i vidio četnike koji se postrojavaju u Višegradu. Vidite divljanje, ovo sada po Republici Srpskoj za Božić, ispisivanje grafita po džamijama itd. Mi smo u Bosni savremenici Srebrenice na način da to nije film s distancom, da je to film koji mi još živimo i to u njegovom eklatantnom zločinačkom narativu. Onaj ko ne priznaje genocid spreman ga je ponovno počiniti. Nije lako živjeti Bošnjacima u Republici Srpskoj jer zaista posljednjih 15-ak dana stižu vrlo alarmantne vijesti o ponašanju domicilnog stanovništva prema povratnicima u Republiku Srpsku", rekao je, dodavši kako publika nema vremena procesuirati film "jer je to stvarnost u kojoj mi živimo".
