– Izgovaranje nijjeta riječima što nije radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te je novotarija koje se nužno kloniti. Nijjet je u srcu mislima.
– Ne razmišljanje u namazu o onome što se uči i lutanje mislima, a čovjeku se upisuje od njegovog namaza onoliko koliko je prisutan mislima u njemu.
– Brzo klanjanje i ne zadržavanje na rukuu i sedždi te između njih čime se ne uspostavlja tadili erkan tj. smirenost, što je rukn – jedan od temelja namaza, te se ne ostvaruje skrušenost u namazu.
– Svođenje namaza na formalnost i nemarnost u pogledu načina i kvaliteta klanjanja, tako da se uče uvijek jedne te iste sure i ajeti i uopšte se ne vodi računa o duhu namaza i osjećaju da čovjek stoji pred Gospodarem svih svjetova i da se Njemu Uzvišenom obraća.
– Namještanje odjeće prilikom klanjanja ili češanje i nepotrebne i suvišne radnje koje smanjuju skrušenost.
– Odgađanje klanjanja namaza do pred kraj njegovog isteka, a potrebno ga je odmah klanjati kada on nastupi.
– Klanjanje pod pritiskom prirodne potrebe, a treba prije namaza promijeniti abdest kada je to potrebno.
– Razgledanje oko sebe, a treba gledati u mjesto sedžde.
– Ne pregibanje dovoljno na rukuu kao i pretjerano pregibanje držeći se za cjevanice, a ispravno je da leđa budu poravnata, a glava u visini leđa i da se rukama drži za koljena.
– Spuštanje laktova na zemlju prilikom sedžde, a oni moraju biti podignuti.
– Ne spuštanje nosa zajedno sa čelom na sedždi, a treba spustiti oboje.
– Ne spuštanje dlanova ruku u potpunosti na zemlju prilikom sedžde, a potrebno ih je spustiti zajedno sa prstima ruku.
– Ne savijanje prstiju nogu prilikom sedžde ili njihovo podizanje, a potrebno je saviti ih okrenute u pravcu kible i ne podizati ih sa zemlje.
-Prilikom sjedenja stavljanje jedne noge preko druge ili sjedanje između nogu na zemlji, a potrebno je sjesti na lijevu nogu, a prste desne noge podviti okrenute prema kibli.
– Zatvorenih očiju klanjati, a potrebno je da budu otvorene.
– Učiti iza imama kada uči u sebi na dnevnim i noćnim farz namazima, a potrebno je učiti Fatihu i nešto iz Kurana na prva dva rekata, a Fatihu na rekatima poslije njih, jer je namaz uspostavljen radi spominjanja Uzvišenog Allaha, a ne da se u njemu šuti. Kada imam uči naglas muktedija šuti i sluša učenje imama.
– Klanjanje sunneta odmah iza farzova i ne odvajanje jednih od drugih, a potrebno je među njima napraviti vremenski razmak sunnetskim zikrom ili odlaskom na drugo mjesto.
– Izbjegavanje namaza u džematu bez opravdanog razloga za odsustvo muškarcima, a obaveza je klanjati u džematu u džamiji ili bar u džematu na drugom mjestu prema mogućnosti.
– Ne spajanje nogu klanjača kada klanjaju u džematu, a šejtan prolazi između njih kada postoji razmak između nogu jednih i drugih klanjača. Noge jednog klanjača ne trebaju biti previše sastavljene niti previše rastavljene.
– Raditi bilo koju radnju prije imama nije dozvoljeno, a raditi je u isto vrijeme sa imamom je pokuđeno. Potrebno je sve radnje u namazu vršiti iza imama nakon što ih on uradi.
– Izgovaranje i muktedije tj. klanjača iza imama (semiallahu limen hamideh) nakon što to imam izgovori, a potrebno mu je reči iza izgovaranja imama toga (rabbena lekel hamd), a ako doda ovome još riječi hamden kesiren tajjiben mubareken fihi, to je još bolje.
– Prolazak ispred klanjača dok ovaj klanja i ne postavljanje onoga koji klanja sutre tj. pregrade kao zaklona od prolaska ljudi ispred njega.
– Pucketanje prstima u toku namaza.
– Ne prekidanje klanjanja kada neko izgubi abdest u toku namaza zbog stida i ustručavanja od ljudi, a potrebno je odmah otići i uzeti abdest i iznova se priključiti džematu, te naklanjati ono što je prošlo.
– Ustajanje onoga koji je zakasnio u džemat od početka da naklanja ono što ga je prošlo iza imama prije nego što imam preda selam, a treba to uraditi nakon što imam preda selam.
– Uljepšavanje svog namaz radi ljudi i njihove pohvale nije dozvoljeno i poništava sevab za dotično djelo. Namaz mora biti samo u ime i radi Uzvišenog Allaha želeći i nadajući se Njegovoj nagradi i zadovoljstvu.
– Ne poznavanje propisa vezanih za namaz kao što je sehvi sedžda i kada i kako se ona čini, prispijevanje u džemat i kako naklanjati propuštene rekate nakon što imam preda selam, koji su ruknovi, šartovi, vadžibi i sunneti namaski i sl.
Ovo se može naučiti i pročitati u knjigama koje govore o namazu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što su hadiske zbirke kod nas prevedene (Buharija, Muslim, Tirmizija), ”Put pravog muslimana”, ”Namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem”, ”Namaz u Islamu” i druge.
Musliman ne smije biti nemaran i nezainteresovan u pogledu poznavanja svoje vjere i rada po njoj. Neka nam Uzvišeni Allah pomogne na putu Njegovog zadovoljstva.
