Malo ljudi zna da je kultni film “Rane” reditelja Srđana Dragojevića inspirirano stvarnim ljudima, dvojicom mladih kriminalaca iz Beograda.
Radnja filma prati Pinkija i Švabu, dvojicu mladića koji upadaju u svijet kriminala u poslijeratnom Beogradu, a kulminacija filma je scena u kojoj pucaju jedan na drugoga. Upravo ta scena je inspirisana stvarnim događajem.
Pravi Pinki i Švaba bili su Marko Pejković Kameni i Mirko Bešević Beša koji su bili bliski prijatelji, ali jednom je prilikom Kameni pucao u Bešu, a kasnije, kako bi spasio prijateljstvo, tražio je da mu ovaj vrati metak za metak, odnosno da u njega ispuca isti broj metaka na identična mjesta. Ovaj je to i učinio, piše Fokus.ba.
Obojica su preživjeli tu noć, a njihova ispovijest zabilježena je u dokumentarnom serijalu Tragač.
Reditelj Srđan Dragojević je potvrdio da je čuo za tu priču (o kojoj je izvještavao srpski televizijski novinar Predrag Jeremić) te je na osnovu nje odlučio napisati scenario. Navodno je Dragojević odbijao pogledati televizijski izvještaj dok je radio na filmu jer nije želio da utječe na njegove odluke oko scenarija, davanja uloga i samog režiranja.
Kad je završio sa snimanjem i montažom, reditelj je pogledao izvještaj te je izjavio kako su ga zapanjile sličnosti između pravih mladića i glumaca koji su ih glumili.
“Film je mogao nastati jedino na ovaj način na koji i jest. Vrlo grubim, nasilnim tretiranjem vremena o kojem govorimo. Mislim da bi svako ispoljavanje emocija oko tih klinaca film odvelo u neku vrstu pedagoške poeme, napravilo ga prepatetičnim, na neki način bi to film odvelo u onu stranu gdje nisam želio, gdje bi se mogla postaviti teza: e, ti klinci, ipak postoji neka nada za njih, ipak su oni u dubini duše ljudi. Ja smatram da jesu, ali da je od njih nastala neka sasvim druga vrsta ljudi, ne njihovom krivicom, naravno. Na neki način oni apsolutno jesu takvi kakvi jesu, proizvod jednog surovog i bezosjećajnog vremena. S tim što moram da kažem da se ne slažem da u filmu nema emocija. Ali su te emocije skrivene grubošću, skrivene montažom koja ne dopušta da se emocija razvije”, ispričao je jednom prilikom Dragojević za dnevnik Naša borba.
Dragojević je, inače, za lik Pinkija među čak pet tisuća glumaca izabrao mladog Dušana Pekića, a navodno je presudila činjenica da je Pekić imao sličnu životnu priču kao Pinki.
Mladi se glumac proslavio ovom ulogom, ali se pokazalo da mu je bila prva i posljednja u životu, budući da je samo dvije godine nakon snimanja filma tragično preminuo tokom služenja vojnog roka.
Što se tiče pravih Pinkija i Švabe, obojica su također mrtva. Mirko Bešević ubijen je kad mu je bilo samo 27 godina tokom sukoba s policijom 2001. godine, a Marka Pejkovića je navodno ubio “prijatelj” kojeg je sam pustio u stan.
