U Beogradu je zapjevao 1985. godine, a tada je dao zanimljiv intervju u kojem je između ostalog otkrio i što misli o narodnjacima. Intervju donosimo u suradnji s Yugopapirom.
Lipanj 1985: Poklonici lijepih dalmatinskih pjesama i mediteranskog štimunga imali su izuzetnu priliku da u beogradskoj dvorani Doma sindikata vide dva koncerta pod nazivom "Vela Luka u Beogradu". Nastupili su najpopularniji mještani ovog lijepog mjesta na Korčuli Oliver Dragojević i Jasna Zlokić, uz pratnju njihovog amaterskog orkestra i simpatične klape Ošjak. U dvosatnom programu mnogi su se osjećali kao na nekoj terasi na Jadranu, uz zalazak sunca, bonacu, miris borova, blagi maestral uz šum mora...
Ovo je drugi susret Beograđana s Velom Lukom. Isti koncert je pobrao aplauze i u Zagrebu, i po svemu sudeći ovaj će susret postati tradicionalan, na veliku sreću ljubitelja umilnih izvornih pjesama Mediterana, izvanredne interpretacije Jasne Zlokić i starog estradnog šmekera Olivera Dragojevića.
Proćaskali smo s Oliverom, sigurno jednim od najuspješnijih pjevača zabavne muzike, koji je više od decenije u samom vrhu - bez oscilacije i padova. Osvojio je svojom vrhunskom interpretacijom sve moguće festivalske nagrade publike i stručnog žirija, iza sebe ima devet snimljenih albuma i dosta solističkih koncerata, gdje je dokazao da je i virtuoz za klavirom.
U suradnji s kompozitorom Zdenkom Runjićem njegove sentimentalne pjesme postale su evergrini u zabavnoj muzici, plavog kao ambasadora mediteranskog melosa, kao na primjer: Oprosti mi pape, Galeb i ja, Malinkonija, Poeta, Karoca, A vitar puše, Anđele moj, Molitva za Magdalenu, Zbogom ostaj ljubavi, Skalinada, dokazao je da je vrstan kozer u pjesmi "Nadalina", koju je otpjevao u duetu s Borisom Dvornikom...
Oliver se smješka, pijucka domaću travaricu i priča: "Trebalo bi češće organizirati ovakve koncerte. Lijepo je čuti te pjevače i muzičare - amatere, koji su preko dana u svojim radnim organizacijama, imaju svoje obitelji, svoje masline, a ipak stižu da svakodnevno vježbaju po dva, tri sata. Uostalom, mi imamo velike i intimne veze s Beograđanima. Vi volite ribu, more, opuštanje, vino, baš kao i mi. Imamo puno dodirnih točaka."
Kažeš, čim dođe lijepo vrijeme i ljeto - ništa ne radiš?
Da. Spremam brod i idem loviti ribu. Treba othraniti familiju od pet članova (s moja tri klinca). Eto, ulovim ribu, imam maslinjak, vino, rakiju i ostaje mi samo da kupim kruha. To je krasno. Eto, ja nisam nikada trebao da stežem kaiš jer sam oduvijek bio mršav. Ha, ha...
Dobro zarađuješ?
Solidno zarađujem i mogu reći da fino živim. Nemam velikih prohtjeva. Nisam škrtac, ali nisam ni rasipnik.
Uklapaš se u ovu festivalsku krizu za razliku od tvojih kolega koji izbjegavaju festivale zabavne muzike?
Ostao sam vjeran Splitu ali ne i drugim festivalima. Volim Splitski festival jer su ljudi opušteni i to je prava zabava. Pod utjecajem mora te pjesme ih drže sve do kraja godine, što nije slučaj s ostalim festivalima gdje je puno slabih numera. Ove godine pjevat ću Runjićevu pjesmu Svoju zvizdu slidin, i vjerujem da će se publici dopasti melodija. Ne vjerujem da ću ići na druge festivale. Ne valja mladima uzimati mjesto pod suncem.
Ne možeš reći da ti ne gode festivalske nagrade?
Lijepo je kada dobijem nagradu za interpretaciju. To je prava nagrada, dok je nagrada za pjesmu rezultat timskog rada kompozitora, aranžera, tekstopisca i pjevača.
Bojiš li se okršaja s mladim pjevačima?
Misliš na borbu za egzistenciju? Ha, ha...
Govorimo o festivalima?
Ne želim prihvatiti loše pjesme. To je za pjevača pravi bumerang i mač s dvije oštrice. Opasne su slabe pjesme, koje neki prihvaćaju samo radi hiperprodukcije. To je kao hladno oružje. Ne bojim se tog "new wavea". Pogriješio sam prije nekoliko godina kada sam rekao da je dobar ta kvantiteta u zabavnom melosu. Danas sam uvidio da je selekcija preblaga i da, u stvari, nema pravih kvaliteta među tim mladim solistima - osim Jasne Zlokić...
(Jasna Zlokić je sjedila blizu nas i prisluškivala razgovor. Zarumenjela se poslije ovog komplimenta, poslala kolegi poljubac i dodala da će se potruditi da u svakom razgovoru za štampu ili radio kaže kako je Oliver najbolji kolega i njen uzor...)
Oliver nastavlja: Mnogo je pjevačkih neznalica u zabavnoj muzici i žao mi je što sve ostaje na staroj gardi pjevača, pa čak i kompozitora. Rajko Dujmić spada u mladu gardu, ali po njegovom opusu on je već iskusan stvaralac. Smatram da su pjevači isključivi krivci što ljudi slušaju sve i svašta. Publika se odgaja s pjevačima. Ljudi ne mogu birati i prihvaćaju ono što im se nameće i prezentira. Užasno je kada pjevač bez kvalitete odgaja svoju publiku, a to je danas čest slučaj. Tada je njegova publika krivo odgojena. To je crna strana naše zabavne muzike. Kada svako pjeva tada su i zvižduci češći, kao na utakmicama, kada se slabo igra.
Budi konkretniji?
Mnogi žive od ovog posla. Ružno je imenovati pojedince. Ne želim nikoga da pljujem i da mu uzimam kruh iz usta.
Tebi publika nikada nije zviždala?
Vjerojatno zbog činjenice da se bavim muzikom od devete godine, završio sam muzičku školu, sviram dva instrumenta, školovao sam glas, za razliku od mnogih slabih pjevača koji miješaju notnu svesku sa sveskama s linijama za osnovce. Ponavljam: uz strožu selekciju ne bi mogao svatko da pjeva i svatko da bude na estradi.
Mnogi novi mladi pjevači imaju dobru reklamnu mašineriju iza sebe?
To je posljedica diskografske hiperprodukcije. Guraju se svakojaki pjevači, samo da bi začas izbili na vrh sa zašećerenim pjesmicama - a diskografi razmišljaju o prodaji i kvaliteti u tom smislu igra drugorazrednu ulogu. Neki se klinci toliko reklamiraju da vam se popnu na glavu. Potom se stvara nekakva opozicija, i sve to zarad odlične propagande. Diže se puno prašine oko pjevača koji to ne zaslužuju, ali sve je to biznis.
Svaka tvoja nova ploča ili festivalska pobjeda odjekne nekako skromno i tiho. Diskografska kuća Jugoton ne ulaže baš mnogo reklame u tvoje projekte. Zašto?
Jer ja tako želim. Mogao sam imati reklamu koja ubija, ali ne želim se forsirati. Idem normalnim putem i zato mislim da ću uvijek imati svoju publiku. Previše forsiranja nikuda ne vodi. U većini slučajeva karijera takvih pjevača je kratkog vijeka. Ne možeš ljude stalno folirati. Brzo te pročitaju, a tada je krah neminovan.
Rekao si jednom prilikom da je dobro što su ukinute republičke komisije za oporezivanje ploča?
Te komisije nisu bile svrsishodne. Svuda u svijetu manje vrijedne ploče koštaju jeftinije, prodaju se na rasprodaji, a kod nas je oporezovani LP, sa šund etiketom, skuplji. To je nenormalno!
Tvoji najtiražniji LP je Poeta, koji je prodan u tiraži od 150.000 primjeraka. To je "mršava" tiraža u odnosu na zvijezde novokomponirane narodne muzike. Narodnjaci su odnijeli primat nad zabavnom muzikom - u diskografiji i na estradi?
Velika je kriza u zabavnoj muzici. Nema pravih pjevača niti dosta kvalitetnih autora. Zato su narodnjaci iskoristili moment. Ne volim novokomponiranu narodnu muziku, ali to je moj subjektivizam. Kada se sluša narodna muzika publika se ne opterećuje. To je laka zabava. Tekstovi narodnjaka su jako loši i zato su pjesme neobavezne. Na našim koncertima običan narod se zamara, jer mora slušati poruku pjesama i poeziju. Takav je balkanski mentalitet. Sve i svašta se sluša u toj novokomponiranoj muzici. Ide se na najniže porive, bez trunke kvalitete. Valjda će se jednog dana kultivirati slušalačka publika koja konzumira svakojake diskografske prevare, uz nove narodnjačke VELIKE HITOVE - kako piše u reklamnim porukama!
Gotovo sve tvoje pjesme non-stop se vrte na svim radio stanicama, međutim, ne spadaš u red visokotiražnih solista?
Pjesme dugo traju, svi kažu FENOMENALNE SU, a potom u radnji ljudi ne kupuju ploče i kasete. Šteta je što nisu komercijalnije, ali, neka, zadovoljan sam i srednjim tiražama. Bitno je da svuda imam svoje vjerne publike. Spremam najesen nove solističke koncerte u Domu sindikata. Napravit ću pravu feštu.
Nastavljaš s ljubavnom poezijom?
Mi nemamo pjesme za srednje generacije. Pjesme od nekih novih pjevača ne razumijem, jer pjevaju bez dikcije. Grozna je ta bezglava jurnjava za hitovima. Sretan sam da se moje pjesme ne mogu slušati deset puta na dan. One traže momenat, atmosferu, i zato ću uvijek pjevati ljubavnu poeziju - a zar ima nečeg ljepšeg na svijetu od zaljubljenosti i prave, iskrene, ljubavi?
Razgovarao: Draško Aćimović (ITD, 1985.)
Video pogledajte OVDJE.
Video pogledajte OVDJE.
