Enis Bešlagić (49) hara regionom sa svojom predstavom „Da sam ja neko“. U dupke punom Bosanskom kulturnom centru u ponedjeljak je imao sarajevsku premijeru, a o tome koliki interes vlada svjedoče još četiri dodatna tremina.
Omiljeni pozorišni i televizijski glumac godinama je gradio priču o svom životu, koju je želio pretočiti u predstavu, počevši od svog odrastanja i onoga ko je želio biti pa sve do onoga ko je i šta je u dosadašnjih 49 godina života. Tako je nastala njegova prva samostalna autorska predstava „Da sam ja neko“.
Emotivno i stresno
Enis je prava glumačka zvijezda i stalno je na točkovima. Za „Avaz“ je ekskluzivno govorio i to iz automobila između predstava u Bugojnu i Bihaću.
Intervju smo otvorili sarajevskom premijerom, gdje je Enis igrao pred svojom rajom i publikom.
- Moram priznati da sam ja u svakom gradu pred svojom publikom. Sarajevo je bilo posebnije što su tu sjedili ljudi s kojima sam najviše snimao i radio, moji profesori s Akademije koje sam želio počastiti dobrom predstavom. Danas je rijetkost da se studenti zahvaljuju svojim profesorima, u bilo kojoj branši.
Vi ste se zahvalili.
- Ja sam i time htio pokazati da nikad ne možete zaboraviti ljude koji su vas učili prve korake, da li to bili roditelji, nastavnici, profesori... I neki ljudi koji su mi u životu pružili ruku kada je najviše trebalo, a možda danas nismo u baš najboljim odnosima. Sve to treba ostaviti po strani.
Meni je predstava bila emotivna i na početku vrlo stresna, zbog ogromne treme. Ali, hvala Bogu, prošlo je predivno. Kad sam vidio da se moji profesori kidaju od smijeha, a njih je jako teško zadovoljiti... Oni su se baš opustili i rekli su da su zaboravili da su dva sata proveli a da nisu pogledali telefon.
Mnogo ste predstava odigrali, a i mnogo ih je pred Vama. Predstava je izrasla u veliki projekt.
- Ovo je bukvalno misija. Ja sam to spremao godinama, to se u meni kupilo, raslo i na kraju sam odlučio da napravim predstavu u kojoj nema glume. U kojoj nema vulgarnosti, psovki, vrijeđanja... Jer ja sam želio da se kultura vrati na scenu. Smatram da mnogi uzurpiraju kulturnu scenu raznim prostaklucima koji ne stoje pod opis da je to kultura. Nismo mi svi kulturni radnici, ima mnogo i nekulturnih radnika. I time sam se želio malo distancirati od takvih.
Odakle naziv „Da sam ja neko“. Prva asocijacija je pjesma „Indexa“.
- I meni je to bilo asocijacija. I sve te pjesme na kojima smo odrastali od „Crvene jabuke“, Čole, „Indexa“... Sve je to ostavilo trag na meni. Danas, nažalost, djeca odrastaju na svakakvoj muzici. Hvala Bogu, pa još imamo živih legendi.
Da ste Vi zaista neko u ovom svijetu današnjem u BiH, šta biste uradili?
- Da sam ja neki visoki predstavnik koji se poštuje, prvo bih zabranio upotrebu riječi rat. Ja bih to kažnjavao. Dao bih ljudima da rade. Otvarao bih im fabrike. Mislim da bi se ljudi zbližili radeći zajedno. Ukinuo bih dvije škole pod istim krovom. Ali pošto ja sad već jesam neko, čim meni toliko ljudi dolazi, ja već te poruke provlačim kroz predstavu.
Tražiti lijek
Vi nastupate po cijelom regionu, čovjek ste s terena. Je li zaista takvo stanje među ljudima kao što to političari predstavljaju?
- Ja sam čovjek sa stavom i to se zna. Imam stav i ne bojim se. Gdje god dođem ljudi me poštuju. Imao sam fenomenalnu premijeru u Banjoj Luci, Brčkom, Mostaru, Zagrebu, Bugojnu... U mjestima koja imaju svoje probleme na lokalnom nivou i ja mislim da je narod željan ljubavi i da smo se mi prepali pokazivati ljubav. Ne smiješ reći da ti je bilo lijepo u Beogradu, jer će te neko napasti. A iz Beograda kad dođu u Sarajevo kažu: „Jest lijep grad, uživam u njemu“. Tebi je to drago, ali ne smiješ pohvaliti nikoga drugog da se ne zamjeriš s čaršijom, s komentarima, s botovima. Onda taj koji širi zlo je spreman da promovira rat, ubijanje, da stoji iza toga, a ti nemaš pravo da promoviraš ljubav. A ja nisam tako odgojen, ne želim dijeliti ljude. A vidim prema odazivu publike da ljudima treba razlog da pokažu ljubav.
Mislite li da Bosna ima budućnost, da ovo sve neće otići...?
- Bosna ima budućnost, ovo nema gdje otići. Zato što stvarno stanje nije takvo. To je kao bolesnik koji se mora suočiti sa svojom bolešću. Prihvati bolest, bit će ti lakše. Bosna je bolesna i mora prihvatiti bolest, a onda ćemo lakše tražiti lijek. Ovako svi mi pod tepih guramo i govorimo... U ovoj jednoj našoj državi, ako je jedan dio BiH bolestan, ima karcinom, brate moj, cijelo tijelo je bolesno. Ja tako to doživljavam.
Ako ne dirne dušu...
- Tek smo počeli. Imamo ogromne upite iz cijelog svijeta. Ljudi povjerovali u predstavu. Oni koji su je vidjeli bili su oduševljeni. I možete imati reklamu, ali ako ona ne dirne dušu, džaba sve – ističe Bešlagić.
I u kafani smo se počeli dijeliti
- Kod nas se sve dijeli, ja sam se tako šalio, došao konobar, kažem: „Da naručim“, a on meni: „Niste moj reon“. Ja kažem: „Sada smo se, brate moj, i u kafani počeli dijeliti“.
Malo smo previše otišli u administrativno, a mi u Bosni nismo takvi, mi smo ljudi s dušom.
