1. Dokazi iz Kur’ana i sunneta potvrđuju da je musafiru – putniku dozvoljeno da skraćuje namaze na putovanju, ali ako bi klanjao potpun namaz, njegov bi namaz bio validan.
- Vjerodostojni hadisi potvrđuju da je Allahov Poslanik skraćivao namaze na putovanju i ne bi ih klanjao potpuno sve dok se ne bi vratio u Medinu.
- Dozvola skraćivanja namaza odnosi se na namaze koji imaju četiri rekata: podne, ikindija i jacija, dok se sabah i akšam na putovanju klanjaju kao što se klanjaju i kod kuće, kada čovjek nije musafir, akšam tri, a sabah dva rekata.
- Ne postoji druga situacija u kojoj se namazi mogu skraćivati osim putovanja.
- Da bi čovjek počeo da skraćuje namaze, treba da krene na put i da napusti naseljeni dio mjesta (grada ili sela) u kojem živi.
- Nije ispravno početi s korištenjem olakšica na putovanju, od kojih je i skraćivanje namaza, u vremenu dok je čovjek kod kuće, bez obzira na to što ima čvrstu namjeru da će putovati, već počinje koristiti olakšice kada napusti naseljeni dio mjesta u kojem živi.
- Ako se aerodrom s kojeg čovjek putuje nalazi u unutrašnjosti grada u kojem on živi, tada olakšice putovanja, od kojih je skraćivanje namaza, ne može početi koristiti na aerodromu, već olakšice putovanja za njega važe kada avion poleti s aerodroma.
- Isti propis važi i za prekidanje posta. Musafir ne može prekinuti obavezni post sve dok ne napusti naseljeni dio mjesta u kojem živi, ili dok avion ne poleti, ako se aerodrom s kojeg putuje nalazi unutar grada u kojem živi.
- Da bi se čovjek smatrao musafirom, prema mišljenju većine učenjaka, njegovo putovanje treba da bude duže od 80 do 85 km, otprilike.
- Neki učenjaci nisu smatrali da je dužina putovanja uvjet za korištenje olakšica na putovanju, nego su zastupali mišljenje da se pod putovanjem smatra ono što se u jednom narodu smatra putovanjem, bez obzira na trajanje putovanja i udaljenost od mjesta boravka, i to mišljenje je s aspekta dokaza jače, a mišljenje većine učenjaka lakše je za prakticiranje.
- Jedno od pogrešnih uvjerenja koje se vezuje za skraćivanje namaza jeste i uvjerenje da čovjek skraćuje namaz tek nakon pređenih 80–85 km, što nije tačno. Učenjaci su govorili o dužini putovanja na kojem putnik može skraćivati namaz, a nakon što se određena osoba proglasi putnikom, ona počinje s olakšicom skraćivanja onda kada napusti naseljeni dio mjesta u kojem živi.
- Olakšica skraćivanja namaza, prema preferirajućem stavu, prestaje kada se čovjek vrati kući, bez obzira na to koliko dana odsjeda u nekom mjestu, sve dok u to mjesto nije došao s namjerom boravka. To nam jasno potvrđuje sunnet Allahovog Poslanika.
- Putnik će skraćivati namaz samo ako klanja za osobom koja skraćuje namaz ili on predvodi ljude u namazu, ili klanja sam, ali ako klanja u džematu za imamom koji klanja potpun namaz, i putniku je obaveza da klanja potpun namaz.
- Ako musafir dođe u džamiju gdje se klanjaju četiri rekata nekog farz-namaza, onda će klanjati i on četiri rekata. Ako zakasni pa se džematu priključi na trećem rekatu, onda će klanjati potpun namaz, tj. nakon što imam preda selam, on će ustati i naklanjati onaj dio na koji je zakasnio.
- Čovjek na putovanju neće klanjati pritvrđene sunnete osim sabahskog sunneta i vitra.
- Musafir može klanjati opću nafilu jer je tako činio Allahov Poslanik. Ako se vozi i putuje, i želi klanjati opću nafilu na putovanju, musafir može da klanja sjedeći i bez okretanja prema kibli.
- Vjerodostojni argumenti potvrđuju da je putniku dozvoljeno na putovanju spajati namaze ako ima potrebu za tim. Ako mu spajanje namaza neće olakšati, onda će namaze klanjati u njihovom namaskom vremenu, skraćeno.
- Osoba koja spaja namaze ima mogućnost da spoji podne sa ikindijom, a akšam sa jacijom. Dva namaska vremena se spajaju i postaju jedno namasko vrijeme. Spajat će namaze onda kada je njemu najlakše i kada mu najviše odgovara.
- Prilikom spajanja namaza uči se jedan ezan i dva ikameta. Naprimjer, osoba koja želi spojiti podne i ikindiju, prvo će proučiti ezan, potom ikamet za podne, pa će klanjati podne dva rekata, a onda će ponovo proučiti ikamet za ikindiju i klanjati dva rekata ikindije.
- Prilikom spajanja namaza obaveza je da se namazi klanjaju po redoslijedu: podne pa ikindija, akšam pa jacija.
Mr Elvedin Pezić
Izvor:
