Muzej Moderne umjetnosti iz New Yorka tokom svoje duge i bogate historije, prikazao je mnogo važnih izložbi i umjetničkih performansa, no ona koja je prikazana između septembra 1985. i kraja januara 1986., pamti se i danas. Šezdeset godina Warner Bros studija obilježeno je predstavljanjem crtića koji su prikazivali dogodovštine Riđobrkog Sama, Patka Dače (u originalu Duffy Duck), priglupog Elmera J. Fudda i najpoznatije crtane zvijezde svih vremena, Buggsa Bunnyja, kojeg ovdje znamo kao Duško Dugouško ili Zekoslav Mrkva, kako ga znaju sve generacije u susjednoj Hrvatskoj.
– Kreatori ovih kratkih filmova imali su nevjerovatnu slobodu, mnogo više nego njihove kolege koje su radile na igranim filmovima. Rezultat je bio eksplozija originalnih ideja. Ono što je još važnije, reditelji su mogli staviti svoj individualni pečat na svaki crtić. Svaka animacija jasno govori da li je iza nje stajao Chuck Jones, Friz Freleng ili Bob Clampett. Rijetki su filmski reditelji koji mogu proći isti test – rečeno je na otvaranju izložbe čiji je moto bila čuvena fraza „That’s all folks“ ili „Nema više, narode“.
Uz prigodne govore, izložbe starih fotografije, snimaka i arhivski materijal, te govore njegovih tvoraca, Duško Dugouško će postati dio kulturne baštine čovječanstva i to kroz dvorane najvažnijeg muzeja današnjice, gdje je ušao na velika vrata. Tu će i ostati, sve do kraja naše civilizacije. Godine prolaze, stižu nove generacije, no istraživanja pokazuju da i mališani rođeni u drugoj deceniji 21. stoljeća vole i gledaju Duška Dugouška. Ove godine slavi se 80 godina prikazivanja kultnog crtića.
Poštanske marke
Te 1985., Duško Dugouško je dobio svoju zvijezdu na čuvenoj Holivudskoj stazi slavnih, odmah do Mickeya Mousea. Dvanaest godina kasnije, Američka pošta je njegov lik stavila na poštanske markice, Mickey Mouse je tu čast dobio mnogo kasnije. Niti jedan lik iz crtića nije se pojavio u tako mnogo filmova kao Duško, njih čak 175. Čuveni zec je deveti najčešći filmski lik svih vremena. Svom „Warner Bros“ studiju donio je mnogo novca, ali i postao njegov zaštitni znak. Duško Dugouško je jedan od najvažnijih i najprepoznatljivijih simbola 20. stoljeća. On je legenda uz koju smo odrasli i mi i naši roditelji.
Ono što je specifično i zanimljivo za Duška Dugouška, jeste to da se ne zna tačno kada je nastao, gdje se prvi put pojavio i ko je njegov autor. Ne zna se tačno ni kako je i kada dobio ime. U najkraćem, on je nastajao kroz niz godina, kroz više studija i kroz mnogo kreativnih ruku raznih umjetnika. Zvanično, Duško ili Bugs je rođen 27. jula 1940., nezvanično rođen je 30. aprila 1938.
– Bugs nije bio plod stvaranja bilo kojeg čovjeka, međutim, on je predstavljao kreativne talente pet, možda šest reditelja i mnogih autora crtanih karata. U to vrijeme, priče su često bile dio grupe koja bi predložila razne mogućnosti, odbila ih i završila na zajedničkoj konferenciji o pričama – rekao je jednom Chase Craig, crtač koji napravio prvu skicu onoga što će kasnije postati Duško Dugouško.
Od kasnih dvadesetih do kraja šezdesetih godina, u kinima su pred početak prikazivanja velikih filmova puštali – crtiće. Fantastični traileri – uvodi kakve danas imamo u kinima, tada nisu postojali, kao što nije postojala ni televizija. Pink Panther, Tom & Jerry, Ptica Trkačica, Popeyea i naravno Looney Tunes likovi kao što je Duško Dugouško, Brzi Gonzales i slični bili su simpatična zabava za publiku koja je čekala glavnu kino predstavu, no crtići su bili tako dobro osmišljeni, da su postali priča za sebe.
– Nikada nismo razmišljali o tim šestominutnim crtićima kao budućim klasicima… Mi smo to vidjeli kao posao od kojeg smo živjeli – izjavio je svojevremeno Isadore Friz Freleng, jedan od najzaslužnijih ljudi za slavu Duška Dugouška.
Isadore Friz Freleng rođen je 1906., u jevrejskoj porodici u New Yorku. Kao dječak je na poklon dobio knjigu o animaciji i kroz tu knjigu je učio kako se stvaraju crtani filmovi. Radio je u Kansasu u čuvenom studiju Walta Disneya, zatim se preselio u Californiju, gdje je radio s također čuvenim Ubom Iwerksom, čovjekom kojeg naša publika zna po crtićima „Umočit ću“, „Vrijeme je proljeću“, „Jastučak“. Isadore Friz Freleng krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina prošlog stoljeća zbog posla se često selio između New Yorka i Kalifornije, gdje će 1933. pronaći svoje mjesto pod Suncem u studiju Leona Schlesingera, koji je dobio posao izrade crtića za „Warner Bros“.
Priča za sebe
– Leon mi je jednom rekao da moramo stvoriti lik zeca. Zeca s dušom – sjećao se Freleng.
Među plejadom umjetnika koji su učestvovali u stvaranju Duška Dugouška, od crtača do scenarista i onih koji su stvarali razne efekte, Freleng je bio taj koji je zecu „udahnuo dušu“. Publika je to znala.
– Mi smo zaista kroz naše olovke postali glumci… To je razlika između njih i likova koje vidite danas… Mi smo naše likove učinili živim, učinili smo da zaista glume… Zato Duška ili Mačka Silvestera niko ne vidi samo kao crteže… Duško Dugouško je bio tako realan da su me ljudi pitali da li taj šašavi zec zaista postoji… Kada mislim o tim karakterima, na njih gledam kao na ljude glumce s ljudskim atributima – sjećao se Freleng.
Zaista, za većinu pripadnika nešto starijih generacija, Duško Dugouško je živa osoba s imenom i prezimenom i porodičnom historijom. Iako to „Warner Brothers“ nikada nije zvanično objavio, Duško Dugouško je „bijelac“, rođen u Brooklynu, govori njujorškim akcentom i demokrata je. Kao i većina stanovnika New Yorka, ona je ciničan naspram svijeta oko sebe, ali je i borac protiv nepravde.
– Kao karakter lik Duška Dugouška precizno je definiran kao jedna vrsta bezobraznog, samosvjesnog šereta i duhovitog čovjeka koji odgovara u tradicionalnom smislu, arhetipu prevaranta, varalice, odnosno simpatičnog prevaranta i varalice koji je, ustvari, heroj narodnih priča – kaže Milena Dragičević Šešić, sociolog iz Srbije.
Čak je i sam Duško Dugouško javnosti jako dobro znao objasniti ko je i šta je i šta se to dešava ispod njegovih ušiju.
– Neki me ljudi zovu napašću i smetalom, ali ja sam samo neko ko je siguran u sebe. Jeste, nonšalantan sam, nepristojan sam i neshvatljiv. Možda to na prvu izgleda cool, ali može biti nevolja ispod kože. Ipak, i pored svega, ja sam vrlo pažljivo stvorenje… Istina, grickam moju mrkvu iz istog razloga zbog kojeg stand-up komičar gricka svoju cigaretu. To mi pomaže da ne žurim s jedne šale na drugu. I nekad kada ne djelujem, ja reagiram. Moj je moto „hljeba i igra“. Kada se ponekad nađem satjeran u ćošku i opasnost je svuda oko mene, ja vrištim iz sveg glasa, nemojte da budete zavedeni – ja tada dajem sve od sebe. Tako ti je Doc. Pročitao sam scenarij i znam kako se da se izvučem iz svega – „rekao“ je jednom Duško Dugouško.
Ima curu, kuću i cimera Daču
U nekom paralelnom univerzumu, gdje bijeli zečevi pričaju engleski s njujorškim akcentom, Duško Dugouško je progovorio glasom Mela Blanca, jednog nevjerovatnog čovjeka i umjetnika. Duško Dugouško bio je duhovit, ciničan, pametan, jedinstveno i nevjerovatno dobro oblikovan, ali magnet za publiku bio je njegov glas. Mel Blanc je bio poznat kao „čovjek od 1.000 glasova“ i mogao je oponašati bilo koga. On je bio najveći glasovni umjetnik svih vremena. Igrao je u 5.000 crtića i dao glas za više od 400 crtanih likova. Duško Dugouško je bio poseban izazov, čak i za jednog Mela Blanca.
– Oni bi mi pokazali sliku crtanog lika i pokazali bi mi scenarij i što će karakter uraditi u crtiću. Tada bih dobio zadatak da kreiram glas. Duško Dugouško je bio težak i pomalo pokvaren lik. Pričao je najgorim naglaskom u ovoj zemlji, onim koji se priča između Bronxa i Brooklyna – rekao je Mel Blanc u jednom intervjuu pred kraj svog života.
Odgovarajući na pitanje voditelja, Blanc je tada otkrio nevjerovatan tehnički podatak. Za jednu epizodu Duška Dugouška, koja je trajala samo šest minuta bilo je potrebno 150 ljudi, devet mjeseci rada i 50.000 dolara, što je bio ogroman novac u to vrijeme i suma za koju se moglo kupiti 100 novih automobila.
U to sada veće davno vrijeme, sve se radilo „ručno“. Tako bi kompletna scena, recimo šuma u kojoj Elmer proganja Duška, bila postavljena u studiju. Bila bi izgrađena pozornica s rupom u sredini u koji bi uskočio gimnastičar. Okolo bi stajali crtači i sve bilježili olovkama. Jedan od njih bio je Chuck Jones, još jedan od plejade velikih umjetnika i „krivac“ za slavu Duška Dugouška.
– Kada su nam prvi put pokazali sliku tog zeca, mi smo mislili da je on lud. Teško je portretirati ludog čovjeka, posebno kada se pravi da je lud. Ipak, on nikad nikoga ne udara. On kruži oko problema i problem rješava dijalogom. Duško Dugouško je tako „ljudski“ lik – izjavio je Chuck Jones u jednom od posljednjih intervjua u svom životu.
Možda je upravo ta „ljudskost“ dala Dušku Dugoušku dugovječnost i činjenicu da ga čak i mališani rođeni u 21. stojeću prepoznaju i vole. Crtani lik koji je trebao biti zabava u pauzi filmova i lik koji je dizao moral američkim građanima u Drugom svjetskom ratu, ismijavajući Hitlera, naciste i Japance, živi i dan-danas.
Mel Blanc
Tako „Warner Bros“ „tvrdi“ da Duško Dugouško danas živi u predgrađu Los Angelesa, u kvartu srednje klase i da živi od novca koji je zaradio kada je izumio popularnu mašinu za guljenje mrkve. On stanuje u velikoj i lijepoj kući, vozi manji auto, gleda sport na TV-u, druži se s likovima iz Looney Tunes crtića koji su njegove komšije. U njegovoj kući kao podstanar, „danas“ živi Patak Dača, te se međusobno izluđuju.
– Razlika između Dače i Duška je vrlo jednostavna. Duško je komični heroj. Dača je komični gubitnik. Kada bolje razmislite, vidite da većina crtanih junaka spada u ovu drugu kategoriju – rekao je Chuck Jones.
Duško često pati, najprije zbog svojih pogrešnih odluka i smotanosti, ali on uvijek izađe kao pobjednik i ljudi ga zbog toga vole. Duško Dugouško iz 21. stoljeća ne živi u rupi u šumi, ona je bogat i uspješan i ima čak i djevojku, Lolu Bunny, zgodnu zečicu-navijačicu koju smo upoznali u filmu Space Jam. On nju naravno izluđuje, recimo kada pokušava napraviti policu i zamalo sruši cijelu kuću. Pati od bipolarnog poremećaja. Ovisan je o kofeinu, energetskim pićima i puteru. On, naprosto, izgleda kao neko od nas i zato ga volimo. Voljeli su ga kada se prvi put pojavio prije 80 godina, voljet će ga i nakon 80 godina, na početku 22. stoljeća.
Vladimir Puhalo bi samo pitao: Šta te muči, Njofra?
U Hrvatskoj je glas ovom animiranom junaku posuđivao Vladimir Puhalo. Legendarna rečenica:“Šta te muči, Njofra?“, otvarala mu je mnoga vrata i vadila često iz nevolja.
– Kod kuće nije prečesto govorio tim glasom, ali kad je trebalo, rušio je sve prepreke. Nazvao bi telefonom, govorio kao Zec i dobio bi što bi htio, ako treba i kredit. Volio je brzu vožnju i kad bi ga zaustavila policija, samo bi otvorio prozor i pitao: Šta te muči, Njofra?“. Svi bi ga odmah pustili, nikada nije platio kaznu – ispričale su za 24.hr kćerke pokojnog glumca Iva i Tina nepoznate anegdote o svom ocu.