Glumački velikan Dragan Bjelogrlić (53) do prije nekoliko dana boravio je u Sarajevu. Povod za dolazak u bh. prijestonicu bila je pretpremijera serije “Senke nad Balkanom” u okviru 23. Sarajevo Film Festivala.
U intervjuu za Dnevni avaz govorio je o svemu – o novim, ali i starim projektima, društvenom sistemu te o tome koje je ključno pitanje mlađih generacija.
U jednom intervjuu kazali ste da niste znali odgovoriti na pitanje svoje kćerke: “Hoće li nas uvijek primitivci voditi?”
– Da. Ona je sama dala sebi odgovor i drago mi je da je kćerka odličan student i bar za sada vidim da želi da se bori za svoju budućnost na ovim prostorima. Jedan od najvećih problema s kojima se region suočava je odlazak mladih ljudi, koji ne odlaze zbog siromaštva nego zbog toga što gube vjeru da će ovdje ikad biti normalno i prosto kao mladi ljudi ne žele da svoj život provedu baveći se nekim iracionalnim stvarima i da žive u svijetu mržnje i sukoba. Oni bježe od primitivizma. Zna ona da Knez Mihailova nikad neće biti kao Kerntner štrase u Beču, i zna da nikad neće imati plaću kao u Švicarskoj ili Engleskoj, i nema problem s tim, ali ima problem kada vidi da primitivci zauzimaju glavna mjesta i odlučuju o našim sudbinama. E, s tim se teško miri čovjek koji želi nešto od svog života, koji je obrazovan i osviješten. Mi nećemo da se uhvatimo ukoštac sa primitivizmom nego on danas postaje model i to je najveći problem. Prosto je, što si si beskrupulozniji, imaš veće šanse da uspiješ ovdje, a ako si fin, normalan i uljudan, onda su ti manje šanse. To je ono što je velika opasnost i to je ono što ne slute političari. Taj odliv mozgova je godinama problem, ali on ne da se ne zaustavlja nego traje. To me zabrinjava.
Pokazujete li pred djecom tu zabrinutost?
– Pokušavam da im pričam bolju stranu, da im objasnim, tjeram ih da idu, obiđu bivšu Jugoslaviju, da upoznaju nove ljude i da shvate da je to srdačan i normalan svijet, koji je, po meni, dominantan. Ja imam problem da u stvarnom životu ne osjećam ono što vidim u informativnim emisijama, ja to samo u “Dnevniku” vidim, i u govorima političara. E, to je apsurd u kom živimo. Sigurno nećemo ponovo biti jedna država, ali moramo naći model da ovo funkcionira kao jedan prostor, jer je besmisleno da između Srbije i BiH postoji granica, a nema je između Francuske i Italije. To, zaista, ne razumijem. Suludo mi je da, da bih ušao u BiH, čekam dva sata u redu, zaista glupost.
“Bolji život” proslavio je 30 godina od prvog prikazivanja.
- Bila je to, zaista, dobra serija, s tim da je bila posljednja jugoslavenska serija, a ekstremno popularna. Šest dana poslije emitiranja posljednje epizode, počeo je rat u Sloveniji tako da je “Bolji život” svim ljudima koji su živjeli u to vrijeme, sjećanje na jedan lijep period koji su imali. Taj simbolični naziv znači da smo nekad imali bolji život, ali su i junaci iz ove serije za tim tragali. Prije svega, to je dobra serija, koja ima platinu nečega čega više nema i čega više nikad neće biti. Kada su ljudi razgovarali o tome što danas ne može da se napravi nešto kao “Bolji život”, došli su do zaključka da danas ne postoji srednja klasa, a Giga Moravac je upravo čovjek iz srednje klase, koji je kuburio s novcem. Žena mu je profesorica, imaju troje djece, školuju ih i žive u lijepom stanu, što je danas nemoguće. Eto, to je to žaljenje za bezbrižnošću socijalizma. Danas smo izgubili osnov društva i zato nam je tako kako je..
Odmor sa suprugom
- Idem na odmor sa suprugom. Ovog ljeta završili smo postprodukciju, snimanje smo okončali u junu pa se nisam uspio baš odmoriti. I ovog puta će biti kratak predah, ali eto, koristim svaku pauzu da malo odahnem. Idemo na Korčulu, da napunimo baterije – kaže Bjelogrlić, koji sa suprugom Majom ima kćerku i sina.
Kada vidim Bobu, shvatim kako mi je lijepo bilo
Kako iz današnje perspektive gledate na lik Bobe?
- Kad god vidim Bobu, shvatim koliko sam bio mlad i kako mi je lijepo tada bilo.
Jednom je neki kritičar, kada su izašla “Lepa sela lepo gore”, napisao paralelu između Bobe i Milana i to mi je bilo zanimljivo. Svaki put kada gledam seriju, prisjećam se svoje mladosti, lijepih trenutaka, druženja, snimanja, šta sam tada radio i sve to budi u meni intimne uspomene. Ne gledam na to samo profesionalno, ma ne mogu to.
Rizik je kada uđete na novi teren
Kakva su očekivanja kada je u pitanju serija “Senke nad Balkanom”?
- Držao sam jedno predavanje studentima. Pričao sam im da mladi ljudi trebaju da riskiraju, da je rizik osnov umjetnosti. Onda mi je jedan student iz Hrvatske ili Slovenije kazao: “A Vi, kao, nećete više da riskirate?” Onda sam mu odgovorio: “Evo, sada najviše riskiram, s ovim projektom.” Jer, tako je kada radite nešto novo. Kada idete nekim utabanim stazama, znate otprilike rezultat, ali kada uđete na novi teren, to je, zaista, veliki rizik. Zato mi je prijalo što sam u Sarajevu primijetio da su ljudi prepoznali hrabrost projekta i da im je drago što je neko ovdje uradio nešto što je iskorak. Ne kažem da je serija genijalna nego je drugačija..
(Izvor: Avaz.ba)