U nekim hadisima umjesto “vrata milosti će biti otvorena” stoji “vrata Dženneta će biti otvorena”. Ovim riječima ukazuje se posebna počast dovi, jer onaj ko upućuje dove kontinuirano se sjeća Gospodara i obraća Mu se. Riječi: “Dova zaista koristi za ono što te je zadesilo” mogu se razumjeti u smislu da onaj ko upućuje dove lakše podnosi belaje i nedaće koje ga zadese, kao i u smislu da je dova uzrok otklanjanja ili nestanka belaja. Riječima “ali i za ono što te nije zadesilo” moguće je da se aludira na to da je dova bila uzrok da čovjeka nešto ne zadesi. U drugom hadisu kojeg također prenosi Tirmizi (2139) stoji: “[Allahovo] određenje mijenja samo dova, a život produžava samo dobročinstvo”. U ovom hadisu je dokaz da uzvišeni Allah dovom otklanja ono što je odredio Svome robu, o čemu se navode i brojni drugi hadisi, a što se potvrđuje i kur’anskim ajetom (er-Ra‘d, 39): Dokida Allah šta hoće, a ustanovljava [šta hoće]; i kod Njega je Glavna Knjiga!”
Dova se prima
A kada te upitaju robovi Moji o Meni, Ja sam, doista, blizu. Odazivam se dovi molitelja kada Me zamoli; zato neka se i oni odazivaju Meni, i neka vjeruju u Mene kako bi bili upućeni na Pravi put (el-Bekare, 186).
I ovaj ajet, između ostalih, dokazuje da Uzvišeni prima dove molitelja, tj. onih koji Mu se obraćaju. U to nema nikakve sumnje! Štaviše, molitelj treba biti uvjeren da će On udovoljiti njegovoj molbi: “Obraćajte se Allahu, dž.š., dovom i pritom budite uvjereni da će vam udovoljiti molbi! Znajte da dž.š., neće udovoljiti molbi koja dolazi iz nemarnog srca” (Tirmizi, 3479). Allahov Poslanik, a.s., u hadisima je posebno izdvojio nekolicinu osoba kojima se, bez sumnje, primaju dove: 1) onome kome je učinjena nepravda, “pa makar bio i grješnik”, 2) postaču sve dok ne iftari, 3) pravednom vođi, 4) roditelju koji dovi protiv djeteta.
Uvjeti i adabi dove
Da bi dova bila primljena kod uzvišenog Allaha, potrebno je ispuniti njene ključne uvjete. Njihov nedostatak uzrokuje odbijanje dove. U te uvjete spadaju: a) iskreno obraćanje Allahu sa skrušenošću i poniznošću; b) ne moliti za grijeh ili prekid rodbinskih veza; c) opskrba, hrana i odjeća ne smiju biti haram i d) ne požurivati sa uslišavanjem dove. Imam-i Gazali u svome Ihjā'u navodi deset adaba dove. Ovdje ćemo ih prenijeti u sažetijoj formi:
- Iščekivati posebne i časne trenutke za upućivanje dove, kao npr.: dan Arefata, mjesec ramazan, petak, zadnju trećinu noći.
- Koristiti prilike u časnim stanjima.
- Prilikom učenja dove okrenuti se prema kibli i podignuti ruke uvisinu.
- Kada se dova završi, rukama treba potrati lice.
- Spuštanje glasa između glasnog i nečujnog učenja.
- Najbolje se ograničiti na tradicionalne dove, jer čovjek može preći granicu i zatražiti od Allaha, dž.š., ono što nije u njegovom interesu.
- Prilikom učenja dove treba pokazivati skrušenost i strahopoštovanje, nadu i strah.
- Prilikom upućivanja dove treba biti odlučan i uvjeren u uslišenje te gajiti iskrenu nadu u dovu. U dovi treba biti uporan i ustrajan i ponoviti je tri puta.
- Dovu treba početi sa spominjanjem uzvišenog Allaha, a ne s traženjem neke potrebe ili želje.
- Pokajanje, vraćanje onoga što je nezakonito oduzeto i odlučno i snažno okretanje Uzvišenom. Najprije, od ovih stvari ovisi primanje dove (Ihjā', 2/243-57).
Koristi dove
Na osnovu navedenoga možemo derivirati brojne izvanredne vrijednosti i koristi dove. U jednoj rečenici, to bismo mogli iskazati na sljedeći način: Dova je izraz naše pokornosti, ibadeta uzvišenom Allahu i dokaz našeg iskrenog vjerovanja u Njega; liječi oholost, otklanja nesreću, aktivira tevekkul, privlači Božiju ljubav a odagnava Njegovu srdžbu; poboljšava bratsku ljubav među muslimanima i znak je iskrenih Allahovih robova.
