U to vrijeme o Ženi, Beograđanki jevrejskog porijekla, se nije puno znalo, niti se smjelo pisati o strašnom periodu koji je provela na Golom otoku. Jedan od tekstova o njoj 2013. godine objavila je Politika, list u kojem je radila dok je nisu uhapsili zbog vica o Josipu Brozu Titu koji je jednog jutra prepričala u redakciji, piše “politika.rs”
“Kolega joj je jednom ispričao šalu kako je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom takmičenju u cvijeću jer je uzgajala ljubičicu od 100 kilograma, aludirajući na pesmu ‘druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela’. Pošto je prepričala vic u redakciji, po Ženi Lebl dolaze dva udbaša jer je, rekoše, govorila protiv Tita i nije prijavila narodnog neprijatelja od kojeg je čula sporni fazon”, navodi se.
Odvode je u zatvor UDB Glavnjača, potom u logor Ramski rit, pa u Zabelu, Grgur i Goli otok. U pet zatvora, gdje je od aprila 1949. do oktobra 1951, od nje su tražili da promijeni mišljenje i prizna krivicu. Ispisana je potom i iz Udruženja novinara”.
Poslije raspada Jugoslavije, Ženi je objavila knjigu koju je nazvala “Ljubičica bijela”, a koja je u Izraelu, gdje je i živela sve do smrti 2009. godine, postala bestseler. U njoj je opisala jeziva iskustva iz logora, a mnogi do tada nisu ni znali da je tamo bilo i žena.
“Samo žedni znaju cijeniti vodu. Bile smo okružene morem, a žedne do ludila.”
“Devojke su pretvarane u starice, otpadali su im zubi, oboljevale su dok su im stizale vijesti da su ih se odrekla djeca, majke i muževi jer su postale narodni neprijatelji”, piše ona.
