Živimo u doba kad mnogi roditelji paze da su djeca uključena u razne izvanškolske aktivnosti, dane provode vodeći ih na treninge, strane jezike, umjetničke radionice, a zaboravljaju da dijete treba vrijeme za najobičniju igru.
Sasvim obična igra je zalog za zdravlje, a ne gubitak vremena. Baš takva, nestrukturirana, ničim zadana djeci daje slobodu maštati, nesputano se izraziti.
Što prije dijete u ruke dobije mobitel ili tablet, manja je šansa da će se znati spontano, nesputano igrati, da će se znati samo sa sobom zabaviti, otići u svijet mašte sjedeći uz dvije-tri figurice.
Neizostavna za rast samopouzdanja
Igra je za djecu kao nagon, nužna je i važna u odgoju zdrave djece. U igri se uči i kroz igru se zabavlja. Djeca kojoj roditelji ne ostave dovoljno vremena za igranje uskraćena su za bitan dio djetinjstva.
Igra je neizostavna za razvoj samopouzdanja, pomaže djeci da uče i rastu tako da imaju dobro mišljenje o samima sebi, kad u igri postigne zadani cilj, recimo okiti božićno drvce, dijete osjeća postignuće.
Kroz igru dijete stječe veće pouzdanje u vlastito tijelo, okolinu i sebe; stječe znanje o tome što može, a što ne može.
Od 1970. vrijeme provedeno u slobodnoj igri na otvorenom strmoglavilo se za čak 90%, upozorava autorica. Značajno su porasli pretilost, psihički poremećaji i samoozljeđivanje…
Za djecu je igra nasušna potreba poput potrebe za hranom, vodom ili snom. Igra stimulira razvoj mozga.
Pojačava sinapse u mozgu
Za vrijeme igranja u dječjem se mozgu pojačavaju postojeće i stvaraju nove sinapse.
Veća je vjerojatnost da će izaći van i igrati se na otvorenom djeca koja nemaju sobu pretrpanu igračkama. A i igračke, one najjeftinije, često mogu biti poticajnije negoli neke skupe i jako sofisticirane.
Puhalice za mjehuriće su jeftine, lako prenosive i veliki su izvor veselja. Igračka može biti bilo, pa i par kamenčića i plastična kantica. Bit igre i jest u tome da potiče maštu.
Smanjujući količinu igračaka ujedno pomažete djeci da postanu bolja i vještija u izgradnji međuljudskih odnosa jer su prisiljena snaći se s ograničenim, dostupnim im opcijama.
Uklanjanjem dijela igračaka u živote djece uvodite više mašte i slobode. Više praznog prostora ostavlja doslovce prostora u djetetu za crtanje, plesanje, bojanje, građenje kućica, čitanje bajki … Djeca će više cijeniti ono što imaju. A time stječu i bolji osjećaj nadzora nad vlastitim životom i jačaju unutarnji lokus kontrole.
Pred ekranom nema spontanosti, sve je strukturirano.
Jasna pravila
U svojoj obitelji, kaže autorica, barem jednom na dan inzistira da nitko nije ni za kakvim tehnološkim uređajem i ekranom, uključujući i nju samu. Imati pravila vezana uz korištenje tehnologije stvar je, kaže, zdrava razuma. Kad je riječ o djeci, nije samo bitno kontrolirati vrijeme, već i - sadržaj. Djeca trebaju jasna pravila za upotrebu digitalne tehnologije.
Ne prekidajte djecu dok se igraju, čak i ako se prepiru. Pustite ih da sama pokušaju riješiti probleme koji su se pojavili tijekom igre. Ne pođe li im to za rukom, pomozite im da sagledaju oba stajališta.
Nije rijetkost da roditelji, pokušavajući dati sve od sebe, biti što bolji roditelji, postanu zapravo loši roditelji. To se događa onima koji imaju pretjeranu potrebu za kontrolom i koji za djecu biraju jedino aktivnosti koje imaju nekakav cilj i svrhu. Opustite se, ne trudite se prejako u svakoj situaciji.
