O muzici Dine Merlina znamo praktično sve, no, kad je riječ o njegovom privatnom životu, kroz dugu i bogatu karijeru, saznavali smo iz intervjua u intervju ponešto, no, rijetko kad je najveća muzička zvijezda ovih prostora, u jedan sat, ogolljela praktično sve, pa i ona najintimnija poglavlja svog privatnog i poslovnog života. U dokumentarcu Al Jazeere Balkans “Sredinom”, koji je nedavno premijerno prikazan u kinu u Sarajevu, a potom i u programu ove TV kuće, Merlin je vrlo otvoreno govorio o svojoj majci, skromnim predispozicijama koje je, prije svega, u materijalnom smislu imao, na početku svoje karijere, živopisnom Alifakovcu, razvodu roditelja, ali i bitnom temelju porodičnog doma, supruzi Ameli s kojom ima sina i kćerku. Kad bi ranije o svojoj djeci govorio, imao je običaj reći da su ona njegov ponos i najveća sreća, jer su izrasli u ozbiljne i zrele osobe. Kćerka Naida, govorio je, više je na njega, impulsivna, dok je sin Hamza na Amelu, strpljiv i nenametljiv.
RADNIČKO DIJETE
Dino je rođen u Sarajevu, na Alifakovcu je odrastao samo s majkom. Bio je dijete razvedenih roditelja, a njegova majka nikada nije uspjela preboljeti činjenicu da ih je njegov otac napustio.
– Kažu da sretan čovjek nema prošlost, a nesretan nema ništa drugo osim prošlosti. Moja mama je po tome bila nesretna, jer je samo pričala o čovjeku koji je nije volio. A to je bio moj otac. To je jedna zbilja tragična situacija, kada voliš nekoga ko ti ne uzvraća ljubav – počeo je svoju priču Merlin.
Majka mu je, ne krije, bila omiljena u društvu. Često je znala posuđivati novac od drugih, da bi nekom drugom pomogla. Iako je rastao bez očinske figure i ljubavi, morao je da nauči da živi s tom činjenicom, no, majci duguje vječnu zahvalnost. Upravo zbog toga što nije imao kompletnu porodicu sada svoju čuva kao oči u glavi. U priči “Sredinom” Dino se prisjeća kako majka nije bila oduševljena saznanjem da joj se sin želi baviti muzikom, već je, kao uostalom i svaka druga majka, sina radije u budućnosti vidjela kao inžinjera.
No, nijedno zanimanje nije moglo zamijeniti muziku. Ona je bila njegov život. Kao radničko dijete, nije imao mnogo izbora, te je sve morao postići sam, svojim radom i trudom. Kupivši prvu gitaru, posvetio se pisanju pjesama. Ne krije da mu je u tome najviše pomogla supruga Amela.
– Ako je iko imao sreće u životu pri odabiru partnera i životnog saputnika, onda sam to imao ja. Kao djeca smo se zaljubili, krenuli hodat’, imao sam 17, a moja Amela ni 17 godina – govori Merlin o svojoj supruzi, koja je bila prva osoba kojoj je Dino pustio svoje demo snimke i pitao je šta misli o tome da se počne baviti muzikom.
– Rekla mi je: “Počni. Tvoje pjesme su najljepše”. Možete li zamisliti kakav je to bio vjetar u leđa, kada vam osoba koju volite kaže da su vaše pjesme najljepše – kazao je Merlin.
Nakon toga, Dino je učinio sve da bi snimio svoju prvu ploču. Vrijedno je radio, čak i teške fizičke poslove. Diskografske kuće nisu bile zainteresirane za njegove pjesme, no producent Muradif Brkić prvi je koji je u grupi “Merlin” vidio potencijal, vjerovao je da će Merlin postati velika zvijezda i ponudio mu suaradnju. Na razgovoru s njim prvi put je Dino probao alkohol. Tada se njegov život u potpunosti promijenio.
– Nad ponorom svi se mijenjamo. Tad kad sam tu malu čašicu rakije progutao, nikada nisam mogao da zamislim da ću probati alkohol, ali tad u tom ponoru života, kada sam bio na pola puta između nigdje i nigdje, jer sve što sam imao novaca dao sam u te četiri pjesme, a album ne možeš izdati sa četiri pjesme, i baš u tom trenutku nailazi Muradif Brkić, i ta provalija se preskočila u jednom koraku – prisjeća se Dino svojih početaka i ’85. godine.
NEKOLIKO PREKRŠAJA
Publika je album “Kokuzna vremena” obožavala, a sve dalje je historija. Nakon rata Dino je osjetio prezasićenje. Nastupio je težak period u njegovom životu i odlučio, kaže, da prestane da se bavi muzikom. Muzika ga je činila nesretnim. Otkazao je turneju i odlučio otići na hadždž.
– Tada sam učinio nekoliko prekršaja. Ne možeš otkazati turneju, a otići na hadždž. Ne možeš napraviti zulum ili nepravdu prema nekome, a ovamo otići činiti ibadet. Zulum i ibadet ne mogu istovremeno – prisjeća se Dino.
Godinu se nije bavio muzikom i nakon toga počela je nadolaziti inspiracija za pisanje pjesama. Poslije tog perioda, nastupio je plodonosan period, kada je riječ o njegovoj samostalnoj karijeri. Snimio je album “Sredinom”, koji je jedan od najvećih doprinosa u historiji bosanskohercegovačke pop muzike. Nekako se desilo da su sve pjesme s tog albuma hitovi. Poslije tog, Dino je izdao još tri albuma. Napunio tri Koševa, pet puta beogradsku Kombak arenu i pjevao na dočeku Nove godine u svom rodnom gradu pred publikom iz raznih gradova BiH, ali i Regiona.
– Tih tridesetak godina, od ’85. godine pa do danas, čekale su me sve ove velike dvorane, priče, sav ovaj sjaj, a trideset godina od sad čekaju me starost, bolest i smrt – završava Merlin priču o svom životu u spomenutom dokumentarcu.
