Za srce se običava kazati da je živo ili da nije živo.
Zdravo je srce čisto (selim) srce; na Sudnjem će danu biti spašeni samo oni koji pred Allaha dođu takvog srca, jer Uzvišeni kaže: “Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi, od koristibiti, samo će onaj koji Allahu čista srca dode spašen biti” (Eš-Šu’ara, 88, 89).
Riječ selim znači “zdrav, čist, neporočan”, a upotrijebljena je u ovom obliku da bi se naglasilo i izrazilo svojstvo, tako se za nekoga kaže da je čista srca (selimul-kalbi) ukoliko je čistota i neporočnost njegova postojana odlika. Riječ selim ima oprečno značenje u odnosu na riječi merid, sekim, ‘alil (bolestan, slab).
Različiti se izrazi i formulacije koriste da bi se kazalo šta se podrazumijeva pod zdravim srcem, ali sve one kazuju da je to srce koje je lišeno bilo koje strasti protivne Allahovim zapovijedima i zabranama i bilo koje sumnje koja bi se pojavila spram onoga što je On kazao.
Za srce nevjernika kazano je da je to učahureno srce jer je ono obavijeno koprenom nevjerovanja, tako da do njega ne može doprijeti svjetlo znanja i vjerovanja, kao što je Uzvišeni, govoreći o jevrejima, kazao: “Oni govore: Naša srca su okorjela.” (El-Bekara, 88; En-Nisa, 155)
U ovom je ajetu upotrijebljena riječ gulf, što je množina riječi aglef, koja označava nešto učahureno u samom sebi. Radi se o tome da je Allah stavio koprenu na njihova srca kao kaznu zbog toga što odbijaju istinu i obijesno se odnose prema njoj. To je koprena na srcu, gluhoća ušiju, sljepoća očiju, to je onaj nevidljivi zastor što zaklanja oči, o kojem Uzvišeni kaže: “Kad čitaš Kur’an, izmedu tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju Mi zastor nevidljiv stavimo, a na srca njihova pokrivače, da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih učinimo.” (El-Isra, 45, 46)
Život i zdravlje srca mogući su samo ako ono shvata istinu, želi je i daje joj prednost nad onim što nije istina.
S obzirom da srce ima dvije sposobnosti: sposobnost znanja i rasudivanja te sposobnost želje i ljubavi, to se njegovo savršenstvo i valjanost postižu samo ukoliko se ove dvije sposobnosti upotrebljavaju za nešto što koristi srcu i što mu donosi krepost i sreću. Savršenstvo se srca, tako, ispoljava u tome da se sposobnost znanja koristi da bi se shvatila i spoznala istina i razlučila od neistine, a onda da se sposobnost želje i ljubavi koristi u traganju za istinom i ljubavi prema istini i davanju prednosti istini nad neistinom.
Ko ne poznaje istinu, taj je u zabludi, onaj koji je, pak, spozna, pa prednost onome što nije istina, toga će srdžba snaći. A onaj ko istinu spozna i slijedi je blagodatima će obasut biti. Allah, slavljen i uzvišen neka je, zapovjedio nam je da Ga molimo da nas uputi na put onih kojima je milost Svoju dao, a ne na put onih koju su protiv sebe srdžbu izazvali. Zbog navedenog kršćani su, prije negoli drugi, u zabludi, jer su oni zajednica koja ne zna; s druge strane, jevreji su, prije negoli drugi, ti koji srdžbu protiv sebe zazivaju jer su oni zajednica inata, a naša zajednica jesu oni kojima je milost data.
Zbog ovoga Sufjan bin Ujejna veli: “Naši vjernici koji zastrane liče kršćanima, a naši učenjaci koji zastrane sliče jevrejima.”.
