Sigurno ste primjetili da mačke, neke zmije i mnogi drugi lovci iz životinjskog carstva imaju zloslutne, vertikalno postavljene zjenice. Stručnjaci su istraživali zbog čega je tako
Karakterističan „vertikalni prorez“ mačjeg oka čest je kod noćnih grabljivica. Sadrže sloj tkiva sačinjenog od reflektivnih ćelija poznat u nauci kao tapetum lucidum i nalazi se iza mrežnjače. Ove ćelije reflektuju ulazno svjetlo kroz proreze i na taj način mrežnjača postaje dvostruko osjetljiva. Zahvaljujući tome, mačke i drugi lovci ovakvih zjenica bolje i lakše procjenjuju udaljenost od plijena koji love, navodi se u članku objavljenom u naučnom magazinu Science Advances, prenosi Nationalgeographic.
Još u petoj deceniji prošlog vijeka, stručnjaci su primjetili da predatori imaju vertikalne zjenice, a plijen horizontalne. Ipak, niko nije detaljnije istražio ovaj fenomen, objašnjava Martin Banks, istraživač Univerziteta u Kaliforniji. Kako bi potvrdili ovu tezu, Banks i njegov tim su analizirali podatke o čak 214 vrsta životinja. Potom su analizirali oblik zjenice svake vrste u skladu s načinom na koji ona živi – i danju i noću.
Grabljivice koje vrebaju iz zasjede, kao većina mačaka i zmija, uglavnom koriste vertikalne proreze na zjenicama dok love.
„Razlog za to je mehanika oka. Ove vrste grabljivica moraju dobro da izmjere rastojanje između sebe i svog plijena,” objašnjava Banks.
Postoje dva načina da se ta razdaljina izmjeri. U prvoj metodi, mozak poredi razdaljinu dvije slike i šalje povratnu informaciju očima radi boljeg rasuđivanja. Druga metoda je zamućivanje slike, odnosno predmeta ispred i iza onoga na čemu je fokus.
„Kako se ispostavilo, mjerenje udaljenosti, odnosno dubine u prostoru, lakše se postiže ovim metodama i zjenicama sa vertikalnim prorezima, nego očima horizontalnih zjenica,” objašnjava Banks.