U spomenutoj reportaži novinar putuje u srce europske pandemije koronavirusa. U gradu Bergamo u sjevernoj Italiji susreće se s liječnicima koji se bore protiv bolesti koja mijenja cijeli svijet i svjedoči utjecaju koji Covid-19 ima na ljude, infrastrukturu i gospodarstvo.
Gledate i suze vam same naviru na oči. Ne znate koga vam je više žao, bolesnih ljudi koji umiru sami u bolničkim krevetima, bez igdje ikoga svoga, ili doktora koji se u tišini od umora I straha strpljivo bore do zadnjeg daha svakog bolesnika. Puste ulice talijanskog predivnog grada, tek ljudi Crvenog križa koji dostavljaju pomoć bolesnima i nemoćnima. Gradonačelnik koji radi po dvadeset sati dnevno da spasi svoje sugrađane. NITKO GA NE OSUĐUJE, LJUDI GA SLUŠAJU!
Reportaža je napravljena sa ciljem da svijet vidi kako “dosad neviđeno katastrofalno stanje stvarno izgleda”. “Njihova poruka nama i zapravo svima jednostavna je. Pripremite se. “ završava novinar koji je riskirao svoj život da bi napravio spomenutu reportažu.
Tako i naši novinari svakodnevno riskiraju svoje zdravlje, svoje živote isto kao i zdravstveni djelatnici, policajci, vatrogasci kao i ministri i odgovorni u stožerima civilne zaštite koji nažalost NE MOGU OSTATI DOMA.
Donose odluke za koje smatraju da su najbolje, da se zaštite građani, isti oni građani koji su ih izabrali da ih predstavljaju i štite. Velika je odgovornost u donošenju takvih odluka. Ako netko misli da nije tako očito nije bio u prilici odlučiti ne samo za sebe nego i za druge. Isti ti ljudi koji donose odluke u svrhu zaštite ljudi, koja je sada jedino moguća, svjesni su posljedica ali nažalost izbor im je itekako sužen.
Zatvorene škole, uslužne radnje, restorani, kafići, sve skoro zatvoreno. Ali kome nije jasno da za ovu bolest nema lijeka. Zar nam nije jasno da se donose odluke u cilju smanjenja žrtava, prvenstveno ljudskih života.
Zar ćemo zaista, zbog pokušaja dobivanja jeftinih političkih poena, kritizirati pokušaj spašavanja ljudskih života. Svaki put kad posegnete za tim sjetite se svojih roditelja, susjeda, svoje djece, prijatelja…zar bi VI da odlučujete odlučili drugačije i riskirali njihove živote. Kao čovjek ne vjerujem da biste odlučili drugačije. Manje kritike, više akcije dobro bi nam došlo svima, svatko koliko može i svatko onoliko koliko zna.
Prazne ulice prekrasnog Bergama iz sinoćnje reportaže vratile su mi sjećanja na blagoslov i riječi svetog Oca, pred praznim Trgom Sv. Petra u Rimu prošli mjesec. „Oluja otkriva našu ranjivost i ostavlja otkrivenu lažnu i suvišnu sigurnost u koju smo ugradili svoje planove, projekte, navike i prioritete. Pokazuje nam kako smo napustili ono što hrani i daje snagu našem životu i našoj zajednici“, istaknuo je Papa tada te spomenuo liječnike, medicinske djelatnike, policajce, radnike u trgovinama, volontere, svećenike, redovnike i redovnice te mnoge druge koji u ovom vremenu svjedoče da se nitko sam ne spašava. Pa zar treba još nešto reći. Budimo podrška jedni drugima. Možda je ovo ispit za koji nema popravnog! I.Marić
