Također, u razgovoru je otkrio i kako je nastao dokumentarni film “Mali dokumentarni film o tri pisma”, koji će biti prikazan večeras u 19 sati u Cinema Cityju.
Na pitanje da li iza minutaže (33 minute) stoji neka simbolika, Brega je odgovorio kako je ovaj film nastao usput te da nije razmišljao o minutaži.
“Pa nije moglo manje. Dokumentarni filmovi su obično mali osim ako ne govorimo o nekim velikim i važnim stvarima“, rekao je Bregović.
Za Sarajevo i Sarajlije kaže da su uvijek bili drugačiji.
“Sarajevo i Sarajlije. To je uvijek drugačije nego biti na drugim mjestima. Meni je barem tako uvijek bilo. Kao da je neka dijagnoza biti Sarajlija. Kao da je neka velika sreći, a istovremeno je predviđeno i da te neka velika tragedija prati. Onda kad izbjegneš čeka te neki veliki “happy ending”. Objektivno je Sarajevo mali grad. Iz takvih gradova se bježi. Ja ne znam nijedan mali grad sa tako jakim ljepilom za svoje građane kao Sarajevo”, objašnjava Bregović.
Sarajevska publika poznata je po objektivnosti. Nada se će publici film svidjeti, piše Oslobođenje.
“To su jednostavne stvari. Ta tri pisma su pisana i bazirana na dvije metafore. Na Sarajevu kao metafori. Jer ono što smo vidjeli u Sarajevu ‘92 vidimo u cijelom svijetu. Da danas možemo biti dobre komšije, a u ponedjeljak pucati jedni u druge jer smo različiti. I onda violina moj prvi instrument koji nikad nisam naučio da sviram jer violina se svira u tri osnovna manira.”, kaže Bregović.
Po čemu se razlikuje SFF u odnosu na ostale velike festivale, šta je promijenilo njegovo gledanje na muziku, kako gleda na Bijelu tabiju i koju muziku danas sluša saznajte u cijelom razgovoru sa Goranom Bregovićem:
