Na Zapadu je feminizam srušio instituciju porodice, među muslimanima je ruše feminizirane žene i muške kabadahije. A brak je nešto sveto, vrijedno. Brak je zakon Allahov na Zemlji. I najprirodniji oblik zajednice i života za muškarca i ženu.
Zapad se bori sa tzv. Bijelom kugom- padom nataliteta. Nakon što je razorio porodicu, sada trpi posljedice. A velike su posljedice tamo gdje se narušavaju Allahovi zakoni i ruši Njegov poredak na Zemlji. Danas, Zapad „uvozi ljude“, jer mlade populacije je sve manje i manje. Radne snage sve manje i manje… Ono što je najžalosnije jeste činjenica da se muslimani sve više povode za Zapadom i sve manje pažnje pridaju braku i instituciji porodice. Sve manje je bitno da brak opstane, i sve manje je bitno da se uloži trud u kvalitetu braka. Tamo gdje bi ljudske vrijednosti trebale da dođu do izražaja, tamo gdje bi trebali biti najbolji- nažalost, tamo je najviše propusta i najgore stanje.
_____________________
Mnogima brak biva jedino mjesto na kojem mogu izbaciti svoju ljutnju, iskazati svoju moć, dokazati svoju ravnopravnost, istjerati svoju krajnost, primijeniti svoj zakon i podrediti drugoga. Ali, da li je s time zadovoljan Allah? Koliki je grijeh biti nepravedan, zalim, nasilnik prema bilo kome? A koliki je tek grijeh biti sve to prema onima čiju ljubav i dobrotu uživamo svaki dan?
Koliko imamo primjera gdje supruga svakom prije halali nego svom suprugu. A ako mu i halali, zauvijek ga obilježi „grijeh“ koji mu je ona oprostila. Ili, koliko imamo primjera gdje suprug halali „bratu“ nakon prvog izvinjenja, ali na suprugu se i za najmanju sitnicu ljuti danima ili čak mjesecima.
Koliko imamo primjera gdje muškarac ili žena ulažu sate i sate vremena na uljepšavanje prilikom izlaska iz kuće, a za svoga supružnika se gotov nikada ne uljepšavaju. Koliko imamo primjera gdje su muškarac ili žena uljudni prema drugima, ali prema svom supružniku su uvijek mrzovoljni, neraspoloženi i drski.
Koliko imamo primjera gdje se muškarac ili žena zahvaljuju drugima i za najmanju sitnicu, ali zato ne primijete velika dobročinstva svojih supružnika. Koliko imamo muškaraca i žena koji imaju na pretek vremena za internet, društvene mreže i igrice, ali nemaju ni pola sata vremena za svog supružnika.
Koliko imamo muškaraca ili žena koji na poziv svakog drugog osim svog supružnika veselo odgovore. Ili, onih koji nemaju vremena ni dvije minute za poziv- da ga upute supružniku i pokažu da se brinu ili da im je stalo. Koliko imamo supružnika koji hvale druge muškarce ili žene, a ne vide blagodat i ljepotu halala pored sebe.
I nažalost, koliko je onih koji smatraju da su ti njihovi postupci ispravni, da su oni „mnogo“ dali ili daju za brak. Koliko je onih koji ne vide svoj zulum i nemaju empatiju prema drugom- onom ko je baš njih izabrao od toliko Allahovih stvorenja- za saputnika i iskrenog prijatelja.
Brak nije sitnica. Brak nije igra. I brak nije teret, tamnica i teškoća za onog drugog. Brak je emanet. Za svaki brak ćemo biti pred Allahom pitani. Za svaki proigrani emanet. Za svaku tugu i bol čiji sebeb smo bili. Brak je lahkoća za onoga ko je iskrenom namjerom ušao u njega, sa težnjom da upotpuni svoj iman, skloni se od harama i stekne Allahovo zadovoljstvo.
U braku se ne gleda samo onaj drugi supružnik. U braku se prvenstveno radi na sebi, na svojoj ličnosti. Dobar insan, lijepog ahlaka i plemenitih osobina-blagodat je svakome, a posebno svojoj porodici.
A ima li išta ljepše od hairli porodice? I ima li ljepše blagodati od blagodati toplog i harmoničnog doma, u kojem vladaju ljubav, sloga, razumijevanje i poštovanje?(n-um.com)
