Allah, dželle še’nuhu, je prilikom stvaranja ljudsku dušu učinio sklonom ka lijepoj riječi i lijepom ponašanju. Allah, dželle še’nuhu, o Svome najodabranijem i najdražem robu kaže ovako: ,,Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.”
Milost prema ljudima pridonosi boljem prijemu savjeta. Allah, dželle še’nuhu, u svome obraćanju Musau i Harunu, alejhimes-selam, kaže: ,,…idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!” (Taha, 43-44)
Uzvišeni Allah dobro zna ko je faraon, ugnjetavač i tlačitelj, koji sebe smatra božanstvom, i koji je ubijao ljude i nevinu djecu. Uprkos svemu tome, On im naređuje da se faraonu blago obrate. Slavljen neka je Allah! Danas možemo vidjeti kako se pojedine da’ije obraćaju ljudima istog poziva kao što su i oni, grubo, žestoko, podrugljivo, pa da li je u obraćanju faraonu preče iskazati blagost nego prilikom obraćanja braći muslimanima?!
Ušao je jedne prilike neki vaiz kod halife Me’muna, koji je bio jedan od učenijih i obrazovanijih ljudi abasijskog doba, bez obzira što je potpao pod tadašnji fitnet, stvaranja Kur’ana’. Tada mu vaiz reče: ,,O vladaru pravovjernih, ja ću te posavjetovati, ali ću u tome biti grub.”
Na to mu Me’mun reče: ,,Tako mi Allaha, neću te slušati”, ponovivši to tri puta.
,,A zašto?”, upita vaiz.
,,Allah je poslao onoga ko je bolji od tebe onome ko je gori od mene, pa im je naredio: ,,…pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao! (Taha, 44)
U Kur’anu Časnom postoji mnogo dokaza usvajanju normi lijepog ponašanja. Uzvišeni Allah navodi mnoge dokaze koji upućuju na nužnost blagosti i ljubaznosti prilikom savjetovanja i upućivanja. Kada je Ibrahim, alejhis-selam, savjetovao svog oca, obraćao mu se riječima punim milosti i blagosti. Kao što stoji u riječima Ibrahima, alejhis-selam, koje se navode u Kur’anu: ,,O oče moj, zašto ne klanjaš…”, zatim mu je govorio: ,,O oče moj, meni dolazi…”, potom bi opet rekao: ,,O oče moj, ne klanjaj se šejtanu…”
Riječi ‘ja ebeti’, kako senavode u ovim ajetima, bi najbolje bilo prevesti kao ‘o babuka’, jer tek tada vidimo kako se blago i nježno Ibrahim, alejhis-selam, obraćao svome ocu.
Lukman upotrebljava slične riječi savjetujući svoga sina ‘o sinčiću’. Kćerka Šuajba, alejhis-selam, svom ocu se obraća na isti način govoreći mu ‘o babuka’. Ovakav način obraćanja koji se konstantno spominje u Kur’anu Časnom obavezno mora postati moto onih koji savjetuju druge, dok s druge strane moraju izbjegavati riječi poput ‘uradio si to i to, pogriješio si u tome i tome’. Njihovo obećanje treba odisati blagošću i nježnošću, poput riječi ‘ti si dobar čovjek’, ili ‘ti si onaj čijim je sebebom Allah sačuvao vjeru i čast muslimana, pa šta ti, uz dužno poštovanje, misliš o tome i tome?
Malo je onih koji savjetujući na ovakav način neće pridobiti one koje savjetuju, jer je ovo Poslanikov, sallallahu ‘alejhi we sellem, pristup prilikom savjetovanja. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, kaže: ,,Kome je uskraćena blagost, uskraćeno mu je veliko dobro.” (Muslim)
Buharija u svome sahihu bilježi sljedeći hadis:
,,Jedne prilike skupina jevreja je zatražila dozvolu za ulazak kod Božijeg Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem. Prilikom ulaska oni rekoše: ,,Es-samu alejkum! (Neka je smrt na vas!)”
,,Neka je i na vas smrt i Allahovo prokletstvo”, reče Aiša.
,,O Aiša, doista je Allah blag i voli blagost u svim stvarima”, reče Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem.
,,Pa zar nisi čuo šta su rekli?”, upita Aiša, radijallahu ‘anha.
,,Odgovorio sam ‘neka je i na vas” rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem. (Buharija)
Izvor: ”SAVJET OD SRCA SRCU”
