U prvim godinama nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Daytonu počelo je obnavljanje ove džamije, koja je prije 20 godina ponovo otvorila vrata za vjernike.
Kenan Šurković, urednik Islamic Arts Magazina, autor knjige Ideja islamske umjetnosti te koautor fotomonografije Osmanska arhitektura Sarajeva, ističe da je Gazi Husrev-begova džamija jedna od posljednjih koja je izgrađena u ranocarigradskom stilu, što je samo jedan od razloga zbog čega je ona najznačajniji objekat osmanske arhitekture izvan današnje Republike Turske.
"Gazi Husrev-begova džamija izgrađena je 1530/31. godine. Arhitekta je bio Adžem Esir Ali, glavni osmanski arhitekta i učitelj čuvenog Mimara Sinana, koji ga je zamijenio poslije smrti. Džamija je jedna od posljednjih u osmanskoj arhitekturi koja je izgrađena u ranocarigradskom stilu (već 1538. godine Mimar Sinan postavlja temelj klasičnom periodu sa Šehzade džamijom). Begova džamija se smatra jednim od najboljih ostvarenja Adžema Esira Alija, koji je bio Perzijanac", naovi Šurković.
Izgubljene zidne kaligrafije
Smatram da je Begova džamija najznačaniji objekat osmanske arhitekture izvan teritorija današnje Turske. U prilog tome govori i nekoliko činjenica. Za razliku od ostalih osvojenih područja, gdje je već postojala razvijena islamska arhitektura, kao u Siriji ili Egiptu, na Balkanu nije postojalo ništa slično. Zbog toga osmanska arhitektura nikada nije došla do izražaja u pomenutim zemljama, ali zato jeste na našem području. Da je Begova džamija građena u svoje vrijeme u Istanbulu, bila bi jedna od najvećih istanbulskih džamija, a to bi ostala sve do danas."
Kada je riječ o šteti koju je ovaj objekat pretrpio u periodu opsade Sarajeva, sama činjenica da je džamija pogođena s velikim brojem projektila razne vrste govori o ratnoj sudbini Gazi Husrev-begove džamije. Kako ističe sagovornik, iako je obnova džamije obavljena na pravi način, vidljivi su određeni propusti pri obnovi enterijera.
"Koliko mi je poznato, a to sam saznao dok sam sarađivao s Gazi Husrev-begovim vakufom, pogođena je s nekoliko desetaka projektila. Što se tiče obnove, ona je urađena na pravi način, problem je bila njena obnova u enterijeru; tačnije, intervencije na zidnom slikarstvu. Prije rata imali smo slikarski sloj iz perioda Austrije. On je prekrečen i vjerovatno na taj način uništen, što je šteta. Posebno je šteta jer su tako izgubljene zidne kaligrafije našeg poznatog kaligrafa Rakim ef. Islamovića (sačuvane su samo dvije na portalu i nekoliko u Gazi Husrev-begovom turbetu, u kojem je sačuvan dekor iz austro-ugarskog perioda)", ističe Šurković.
"Međutim, puno toga još nije originalno na Begovoj džamiji. U vrijeme gradnje nije postojala bijela fasada na vanjskim zidovima, bio je samo kamen, kao što je danas na Ali-pašinoj džamiji. Osmanlije nisu stavljale fasade sve do polovine 19. stoljeća. Isto tako, fali skoro pola prozora na tamburu ispod kupole, koji su vremenom zazidani. Moja preporuka je da se ti prozori vrate, kao i da se skine fasada koja je nepotrebna."
Kako kaže, posebnost Gazi Husrev-begove džamije ogleda se i u tome da je ona specifična u odnosu na druge džamije u Bosni i Hercegovini i ostatku Balkana. Ono što posebno izdvaja ovu džamiju u odnosu na druge je i visina kupole, koja iznosi čak 24 metra, što je veoma rijetka pojava na drugim džamijama.
Begova džamija je simbol Sarajeva
"Što se tiče sličnosti s drugim džamijama u Bosni i na Balkanu, ona je jedna od rijetkih s razvedenim unutrašnjim prostorom. To još ima samo Ferhadija u Banjoj Luci, kao i pojedine džamije u Makedoniji, možda i neka u Bugarskoj i Grčkoj. Izdvaja je i to što je građena u ranocarigradskom stilu, za razliku od skoro svih ostalih bosanskih džamija s kupolama, koje su građene u klasičnom stilu. Izdvaja je i veličina. Visina kupole je nešto preko 24 metra; mislim da nema džamije na Balkanu koja ima tako visoko postavljenu kupolu. U unutrašnjosti, u uglovima džamije, nalaze se posljednje velike kompozicije stalaktitskog ukrasa u osmanskoj arhitekturi. Poslije Begove džamije one nikad neće biti ponovljene u toj mjeri, bilo gdje. Svakako, ima još puno toga što ovu džamiju odvaja od drugih", kaže Šurković.
Turistički potencijal Gazi Husrev-begove džamije je izrazito veliki, o čemu svjedoči interes mnogobrojnih turista, koji rado koriste priliku da posjete ovaj objekat. Prema riječima Šurkovića, turistički potencijal ove džamije ne treba čuditi, jer se radi o simbolu glavnog grada Bosne i Hercegovine.
"Kada je riječ o turističkom potencijalu, to je isto kao da postavimo sebi pitanje koliki je turistički potencijal katedrale u Milanu, katedrale Notre-Dame u Parizu ili firentinske katedrale. To su simboli tih gradova, kao što je simbol Sarajeva Begova džamija. Potencijal je ogroman i mislim da se on polako ostvaruje kroz sve veće posjete džamiji, kao i čitavom kompleksu, zajedno s Medresom, gdje je smješten i Muzej Gazi Husrev-bega. Fale nam publikacije, pogotovo neka kvalitetna fotomonografija o džamiji, koja bi se objavila na više jezika i bila dostupna turistima i stručnjacima", konstatira Šurković.