Ako krenemo na posao, naše misli nisu sa nama, već negdje gdje se nalazi jedna od naših briga, ako smo na predavanju ne možemo se koncentrisati, jer naše misli su zatrpane sa nekim brigama, a tek kad odemo na odmor, mi drugima i sebi govorimo da odmor koristimo da bi se opustili i da to vrijeme odvajamo za sebe, međutim to su sve laži koje govorimo naglas, ali u nama se krije prava istina.
Stvarno je veoma bitno da budemo iskreni prema sebi i sebe shvatamo ozbiljno. Naime, sebi smo bitni, i ako mi ne možemo sebe kontrolisati u nekim stvarima, kako ćemo utjecati na druge ljude, da oni idu u dobrom smjeru. Zaista je potrebno da na papir napišemo šta nas sve brine i nakon pisanja, da svaku brigu pročitamo, o njoj razmislimo i zaključimo da li je ta stvar vrijedna da nam zaokupi misli na poslu, kad smo na predavanju, pa čak i kad smo na odmoru.
Činjenica je da ćemo, ako budemo iskreni, mnoge brige koje nas sad čine nemoćnim prekrižiti i strpati u kategoriju nebitnih stvari ili stvari koje mi ne trebamo rješavati. Često se dešava da zbog dobrog odnosa sa drugim ljudima mi na svoja krila stavljamo njihove probleme, pa se borimo i sa tim brigama prilikom našog leta kroz život. Štoviše, na kraju se dešava da naši problemi koji zahtjevaju hitno rješavnje padaju u drugi plan, jer u prvom planu su problemi koje mi ne može riješiti, koje ne smijemo rješavati i često tim problemima mi ni ne znamo rješenje, ali da bismo bili „dobar“ drug mi „moramo“ to činiti.
E, zbog toga dolazimo do one slike s početka priče, slike na kojoj piše „Brige uništavaju čovjeka“, normalno da ga uništavaju kad ga brine i ono što se ne zove brigom, niti njegovim problemom.
Trebam znati razliku između toga da mi rješavamo probleme od svojih prijatelja i druge opcije da im mi tokom razgovora damo neki savjet ili ih navedemo kako da riješe probleme. U prvom slučaju on/ona svoj teret prebacuje na nas i očekuje da mi riješimo njegov/njen problem, dok on/ona neke druge stvari radi ili čak nas neki pritišću da trebamo hitno rješavati njihovu brigu, to su oni koji će nas nazvati „dobrim“prijateljem, ako uvijek prezmemo njihov problem, umjesto njih sami.
A u drugom slučaju, prijatelj/ica nam se požali za neki vlastiti problem, zatraži savjet kako da to riješi, jednostvano nekad želi samo da sa nama razgovara, ali na njemu/njoj je da riješi problem. Treba znati da niko umjesto nas ne može konstantno preuzimati naše obaveze, rješavati naše probleme. Znamo da stručnjaci savjetuju roditelje da umjesto svog djeteta ne rješavaju neke probleme i obaveze, jer ono se mora suočiti sa tim nekim poteškoćama koje može riješiti u svojoj dobi.
Stanemo li ispred svih stvari koje nas tište, a ne one ispred nas, gledat ćemo na život drugačijim očima, jer naša duša će doživjeti neku vrstu olakšanja. Naša duša ne može previše tereta nositi, mislimo na sebe, recimo nekim našim brigama NE, jer one to zalužuju. Samo na taj način možemo sebi priuštiti dobar odmor, bistre misli tokom predavanja, lijep ručak sa svojom porodicom, rješavanja zadataka na poslu i još mnogo toga.
(Bajrić Dženita)
