Današnji mladi bračni parovi se uglavnom odlučuju da žive odvojeno od svojih roditelja tako da je izvjesno da ćete, bez obzira imali sinove ili kćeri, na kraju ostati sami, još ćete biti sretni ako uopće porodicu zasnuju u domovini.
U trećoj životnoj dobi za koju se nekako spremamo cijeli život saznajemo ko je ustvari bogat i šta je bogatstvo. Hladni su zidovi na kojima vise uspomene. Bolna je tišina pored telefona. Duga je noć u kojoj odjekuju samo kazaljke. Teška je smrt u samoći, u mraku. Teška je to i pomisao. Tek tada, spoznat ćemo da je sretan i bogat onaj u čijoj kući vrvi dječiji smjeh i graja.
Sretan je onaj kome četvrti sin ostavi ponedjeljkom i srijedom djecu jer mu je tada dežura u Domu zdravlja dok mu supruga taj dan ima više časova, sretan je onaj čije kćeri dolaze petkom sa zetovima i djecom i trpezom i onaj čiji unuci se utrkuju ko će to veče kod djeda i nane da prenoći. Prava sreća je zajednička večera kad se posuđuje stolica, dvije iz komšiluka, bajrami i bajramske slike u kojima je teško uhvatiti u kadar svu tu djecu i unučad.
Sa novim djetetom nova nafaka
„Treba djeci prvo obezbijediti“ je fraza koja bi trebala značiti da će novo dijete ugroziti nafaku dosadašnje djece i kako ćemo sa više djece živiti u siromaštvu. Ovo je tako iskrivljena teza koja je daleko od istine, daleko od vjere, daleko od onoga što u životu vidimo. Šta više, istina je upravo suprotna.
Sa novim djetetom dolazi i nova nafaka i vama i djetetu. To je zakonitost koju je dragi Allah uspostavio i u koju moramo čvrsto vjerovati. Pa sjetimo se rođenja naše djece, ne moramo ići dalje, je li sa rođenjem svakog djeteta u porodicu ušla nova nafaka?, novi posao?, povećanje plate?, novi izvor zarade?
Vjerujemo li dovoljno Allahu dž.š. koji će svakom djetetu naći posao, stan, nafaku i koji će nekoj od naše djece dati više nego što smo mi kada mogli i zamisliti. Ovo je ono što nam je Allah dž.š. obećao i ono što svakodnevno vidimo u praksi.
Dakle, sa novim djetetom nova i nafaka.
Djeca su ambasadori dobre volje
U današnje vrijeme brzog i stresnog života teško je naći balans i svoj mirni kutak. Ljudi traže načine kako da se nasmiju, odobrovolje, kako da uživaju u životu. S druge strane ako pitate bilo koga kada su osjetili istinsku sreću, mir i radost onda ćete vidjeti da odgovori se reću od prve riječi „mama“ od stiska malene rućice koja drži tvoj prst do prve pjesmice.
Istina, teškoće trudnoće i porođaja nešto što samo majke znaju, nešto što muški vjeravatno ne bi smjeli ni pokušati ali ,majke znaju da je to najteža bol koja se naj prije zaboravi, još u krevetu kad ti na prsa spuste malešnu bebicu koja traži miris svoje majke i koja će taj miris duboko u srcu, daleko od svih, čuvati do kraja svog života.
