Drugo poluvrijeme
Ponekad se čovjek jednostavno umori
I to je sasvim ok…
Umori se od laži, izdaja, ljudske zavisti, pakosti i ljubomore.
Umore ga bespotrebna pravdanja za dobronamjerne postupke, sumnje i neiskrenosti. Kažu kad imaš Boga za svjedoka pusti ljude da misle i pričaju šta god da im je volja.
Ali, ponekad se čovjek jednostavno umori.
Umori ga stalno postavljanje novih ciljeva, penjanje uzbrdo kojem nema kraja. Umore ga pobjede ali i porazi.
Ponekad se čovjek jednostavno umori.
Umore ga bahati vlastodršci, nesposobni poslušnici i ulizice kojima se okružuju ali i oni koji šute, nasjedaju na jeftine poene i dopuštaju da nekažnjeno prolazi nedostatak vidljivih rezultata, neispunjavanje obećanog i uopšteno stanje društva koje ne daje nikakvu nadu u bolje sutra.
Ponekad se čovjek jednostavno umori.
Rijetko iz jedne sobe prelazi u drugu direktno. Uvijek je tu neki hodnik, neki međuprostor izgubljenih koraka. Onaj u kojem treba donijeti egzistencijalne-životne odluke u koju sobu da uđe, kojim putem da krene i zašto?
Ponekad se čovjek jednostavno umori.
To ne znači da odustaje, da ne vjeruje, da nije motivisan ili da ne razmišlja pozitivno. Upravo u tim trenutcima umora od svakodnevnog, lažnog, jeftinog i profanog čovjek pronalazi onog pravog istinskog sebe i onda neometan bukom svjetine i gravitacijom većine mudro i sigurno hodi putem svojim.
Ponekad se čovjek jednostavno umori.
I to je sasvim ok …”
Gore navedenu poemu napisao sam na jednom, za mene prelomnom životnom momentu kada je došlo I do transformacije u mome načinu razmišljanja ali I poimanja onoga što je po meni zaista važno, nakon čega je uslijedilo ,,drugo poluvrijeme” moga života iz kojeg I Vama danas ovo pišem.
Moj mentor dr. John C. Maxwell jedno cijelo poglavlje svoje sjajne knjige “15 neprocjenjivih zakona personalnog rasta i razvoja” posvetio je tzv. Zakonu refleksije. U svojoj osnovi ovaj zakon nas uči da pravljenje svjesnih pauza na našem putu uspjeha nije ništa pogrešno, upravo suprotno. Kada napravimo pauzu dopuštamo našem uspjehu da nas sustigne. Stara reklama Coca-Cole bila je “Pauza koja te osvježava” I to je upravo ono što nam je nekada potrebno- da zastanemo, osvrnemo se oko sebe te kroz proces samo-refleksije pogledamo duboko I iskreno unutar sebe kako bismo bili sigurni da smo na pravom putu. Važnosti samo-refleksije i sam sam posvetio cijelo poglavlje u svome bestselleru “Pazi Kojeg Vuka Hraniš” gdje sam sa čitateljima podijelio 77 pitanja koje sam postavljao sebi svako 7 dana dok nisam u potpunosti I krajnje jasno iskristalizirao viziju “drugog poluvremena” svoga života I upravo o tome je riječ I na mojim individualnim sesijama transformacijskog coachinga, kada zajedno sa svojim klijentima figurativno govoreći bacamo sat I uzimamo kompas shvaćajući da nam vrijeme I brzina ne znače ništa ako idemo u pogrešnome pravcu.
Godine same po sebi nikada nisu bile odraz starosti baš kao što ni iskustvo nije najbolji učitelj, jer da je tako ljudi kako stare bivali bi mudriji I pametniji a to baš I nije uvijek slučaj, neki ljudi samo stare.
Ono što nas čini mudrijim nisu iskustva nego evaluirana iskustva odnosno iskustva iz kojih smo nešto naučili ili spoznali. Bez obzira na godine, vjerujem da svi mi jako dobro osjetimo u sebi kada je to došlo vrijeme da se zatvori jedno poglavlje našeg života a otvori jedno novo i drugačije. Po sistemu da ono što nas je dovelo do ovdje nikada nas neće odvesti dalje upravo taj moment svojevrsnog karijernog vrha ili konačno ostvarenog uspjeha, sa sobom neminovno vuče umor kojeg prati neka čudna praznina. U tom momentu shvaćamo da uspjeh bez ispunjenja nekim višim smislom nije ništa drugo do najtužnija forma neuspjeha.
Da bismo ispravno osmislili “drugo poluvrijeme” svojih života od najveće važnosti je da sebi postavljamo dobra pitanja na koja ćemo u razgovoru sa samima sobom ili našim osobnim coach-om dati brutalno iskrene odgovore. Samo-refleksija pojednostavljeno govoreći nije ništa drugo do svjesno odvajanje određene količine vremena da se, na strukturiran I objektivan način sagleda sagleda stanje u kojem se trenutno nalazimo, da se promisli o načinu na koji živimo te da se kroz set dubokih pitanja I moćnih alata otkrije istinska svrha našeg postojanja na ovom prolaznom svijetu. U metaforičkom smislu samo-refleksija je mala benzinska stanica na našem putu na kojoj se osvježavamo I točimo gorivo, predahnemo I pomno isplaniramo ostatak puta.
Zato, kada osjetite hronični umor kojeg izazivaju jedne te iste stvari a koji ne prolazi, znajte da je to poziv vaše svijesti da obnovite svoja razmišljanja, odsvirate kraj jednog poluvremena te dobro iskoristite svjesno uzetu pauzu da detaljno isplanirate drugo poluvrijeme svoga života.
Kada postupite tako shvatit ćete da nije potrebno biti stalno motivisan ,niti pun energije.
Ponekad upravo taj umor je ono što nam je potrebno da dosegnemo nove visine.
I upravo zato, to je itekako i sasvim ok…
Tekst je preuzet sa Dr. Kenan Crnkić blog stranice https://pazikojegvukahranis.com/ , gdje možete naći još obilje motivacijskog sadržaja. Pored navedenog, na web stranici www.tvojnovipocetak.ba možete preuzeti dodatne praktične alate za Vaš personalni rast i razvoj, kao i Dr. Kenan Crnkić besplatan pristup istoimenom transformacijskom predavanju kojeg je dosad odslušalo više od milion ljudi!
